Što ostaviti Djedu Božićnjaku na Badnju večer? Mali zalogaj, zemlju po zemlju

Što se ostavlja Djedu Božićnjaku na Badnju večer?

U Sjedinjenim Državama i Kanadi odgovor je gotovo uvijek isti: čaša mlijeka i keksi, ostavljeni pokraj bora ili kamina. NPR je 2017. razgovarao s obiteljima i diplomatima iz cijeloga svijeta: kod Amerikanaca čašu mlijeka može pratiti i keks s komadićima čokolade, pa čak i sendvič s maslacem od kikirikija i džemom.

Običaj je mlađi nego što se misli. Prema Mental Flossu, američka navika mlijeka i keksa ustalila se 1930-ih, za vrijeme Velike depresije. Roditelji su u njoj vidjeli način da djecu nauče zahvalnosti i darežljivosti, čak i kad novca nije bilo: onome tko donosi darove zahvaljuje se tako da se s njim podijeli ono što imaš.

Ostatak svijeta ima svoje jelovnike, o kojima više u nastavku. Jedno im je zajedničko: mali zalogaj priprema se posljednji, tik prije odlaska na spavanje, i to je često najdraži trenutak najmlađih. Keksi iz sela imaju i svoju stranicu: naši božićni recepti.

Zašto se Djedu Božićnjaku ostavljaju mlijeko i keksi?

Najčešće navođeni razlog vodi u doba depresije, 1930-ih. Mental Floss pojašnjava da su u početku čarape sadržavale male darove dobrodošlice namijenjene Djedu Božićnjaku, a da su njihovo mjesto preuzeli mlijeko i keksi. Za sve ostalo povjesničari su oprezni, jer je običaj ostavio malo pisanih tragova.

Kruže dvije teorije. Prva seže do nordijskih mitova: djeca su navodno ostavljala hranu za Sleipnira, osmonogog konja kojeg je jahao bog Odin. Druga vodi u Nizozemsku, gdje su djeca oko 6. prosinca ostavljala zalogaje za svetog Nikolu i njegove suputnike. Nijedna nije dokazana. Zajednička im je jednostavna ideja: nahraniti onoga tko putuje noću.

Mental Floss spominje i njemački trag. Prije božićnog drvca Nijemci su ukrašavali „rajsko drvo“ jabukama i keksima, koje časopis predstavlja kao pretka našega bora. Božićni keksi su, dakle, visjeli na granama mnogo prije nego što su završili na tanjuru pokraj kamina.

Što ostavljaju djeca u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i Australiji?

U Ujedinjenom Kraljevstvu Father Christmas dobiva mince pie, malu pitu sa začinjenim suhim voćem, i gutljaj šerija. To je 2017. za NPR potvrdio britanski diplomat Andrew Overton. Mental Floss opisuje istu tradiciju u Engleskoj: mince pies za Father Christmasa, uz šeri. Prema istom časopisu, neke obitelji radije ostavljaju viski ili brandy.

U Irskoj se mijenja čaša: često se ostavlja pinta Guinnessa, uz mince pies. NPR dodaje pojedinost koju nismo mogli provjeriti kod same osobe: Gospođa Božićnjak ondje navodno čuva malo viskija sa strane. U Australiji, gdje Božić pada usred ljeta, povjesničarka prehrane Barbara Santich sa Sveučilišta u Adelaideu objasnila je za NPR da mlijeko često ustupa mjesto pivu, čaši šerija ili vina, ponekad uz komad voćnog kolača.

Južnije se jelovnici prilagođavaju godišnjem dobu. U Južnoafričkoj Republici, gdje Božić također pada ljeti, Mental Floss opisuje tri navike koje postoje usporedo: mlijeko i keksi na američki način, mince pies i čašica na britanski način ili jelo s braaija, južnoafričkog roštilja. Ideja ostaje ista: ponuditi posjetitelju malo onoga što i sami jedete te večeri.

• Sjedinjene Države i Kanada: mlijeko i keksi.
• Ujedinjeno Kraljevstvo: mince pie i šeri, ponekad viski ili brandy.
• Irska: mince pies i pinta Guinnessa.
• Australija: pivo, šeri ili vino, ponekad voćni kolač, ili keksi uz limunadu.
• Čile: pan de pascua, voćni kolač, i napitak s kavom koji se zove cola de mono.
• Nigerija: fufu i egusi, varivo od sjemenki dinje.

Treba li ostaviti mrkve za sobove?

Da, i mnoge se obitelji toga sjete. Mental Floss povezuje mrkve s istim nordijskim tradicijama kao mlijeko i kekse: sobovi moraju povratiti snagu da bi vukli tako teške saonice. Švedska veleposlanica u Sjedinjenim Državama Karin Olofsdotter pričala je za NPR da je njezina obitelj, kad je bila dijete, Djedu Božićnjaku ostavljala sendvič sa sirom i maslacem, a sobovima mrkvu.

Sobovi su u priču o Djedu Božićnjaku ušli tek 1821., s pjesmom „Old Santeclaus with Much Delight“, a od 1823. ima ih osam. Njihova imena, i Rudolphovo, nalaze se u članku imena sobova Djeda Božićnjaka. Tko ih hrani ostatak godine, saznajte u članku odakle dolaze sobovi Djeda Božićnjaka.

Zašto se za svetog Nikolu stavlja mrkva u cipelu?

Zato što sveti Nikola ne putuje sa sobovima. U Lorraineu, kako piše Routard, djeca u noći s 5. na 6. prosinca pokraj kamina ostavljaju čašicu rakije od mirabela za sveca te šećer i mrkvu za njegova magarca. Sljedećeg jutra pronalaze slatkiše, često naranču i medenjak s likom sveca. Sveti Nikola zaštitnik je Lorrainea od 1477., nakon bitke kod Nancyja.

U Nizozemskoj se taj običaj zove „stavljanje cipele“. Djeca ostavljaju cipelicu pokraj kamina, a danas i pokraj radijatora ili vrata, s mrkvom ili sijenom i zdjelicom vode za Sinterklaasova konja. Otpjevaju pjesmicu, a sljedećeg dana u cipeli su bomboni ili mali dar. Konj se do 2019. zvao Amerigo; tada je otišao u mirovinu i naslijedio ga je Ozosnel. U Belgiji nosi ime kao iz vremenske prognoze: „Slecht Weer Vandaag“, „danas loše vrijeme“.

U Alzasu, prema službenim stranicama francuskog turizma, sveti Nikola obilazi svu dobru djecu i daruje im mandarine i medenjake. U Argentini, piše Mental Floss, djeca ostavljaju cipele sa sijenom i vodom za životinje posjetitelja. Posvuda životinja dolazi prije jahača: ona prevali najdulji put.

Island ima svoju inačicu, bez mrkve: djeca stavljaju cipelu na prozorsku dasku, a trinaest prosinačkih posjetitelja u nju ostavlja jabuke, naranče ili druge slatkiše. Priča o dimnjaku i cipelama pred ognjištem ispričana je u članku zašto Djed Božićnjak silazi kroz dimnjak.

Što se ostavlja u Skandinaviji?

U Danskoj i Švedskoj jelo Badnje večeri je rižina kaša na mlijeku, danski *risengrød* ili švedski *risgrynsgröt*. Kate Reuterswärd, glasnogovornica švedskog veleposlanstva u Washingtonu, objasnila je za NPR da se zdjela kaše ostavlja pred ulaznim vratima za *tomtea*. U Norveškoj, prema istoj reportaži, rižinu kašu prati vrč piva.

Ta zdjela nije baš namijenjena Djedu Božićnjaku. Njome se hrani *nisse* ili *tomte*, mali duh imanja koji bdije nad životinjama i koji je u 19. stoljeću postao donositelj darova. Pravilo je staro: kašu voli s komadićem maslaca na vrhu. Često ponavljana priča kaže da je neki seljak sakrio maslac na dno zdjele; nisse je, misleći da su ga okrali, pobjesnio, a onda je maslac pronašao kad je dojeo kašu. Njegova je priča u članku je li Djed Božićnjak vilenjak, a njegova imena u članku imena Djeda Božićnjaka u svijetu.

Gdje se umjesto zalogaja ostavlja pismo?

U nekoliko zemalja ne dolazi Djed Božićnjak. U Njemačkoj, Švicarskoj i Salvadoru, bilježi NPR, djeca ostavljaju uglavnom pisma puna želja. Za Njemačku Mental Floss pojašnjava da djeca pišu i ukrašavaju pismo za Christkind, Djetešce Isusa koje donosi darove, i ne ostavljaju ništa za jelo.

U Latviji se dar zaslužuje na drugi način: treba izrecitirati pjesmicu pred borom. Prema NPR-u, posjetitelj se tada može poslužiti *piparkūkasom*, keksom od đumbira. Za Italiju isti izvor spominje mandarinu i sijeno za magarca. Ostali zimski posjetitelji, od Befane do Christkinda, predstavljeni su u članku donositelji darova diljem svijeta.

Posvuda je pismo i dalje najsigurniji način da vas se čuje. Svoje možete napisati na našoj stranici pismo Djedu Božićnjaku, a zatim navečer 24. prosinca pratiti njegov put na Santa Trackeru, ne ispuštajući iz vida tanjur s keksima.