Odakle dolaze sobovi Djeda Božićnjaka? Od knjižice iz 1821. do Rudolpha

Kada se sob prvi put pojavljuje s Djedom Božićnjakom?

Godine 1821. njujorški tiskar William B. Gilley objavljuje malu broširanu knjižicu naslovljenu The Children’s Friend: A New-Year’s Present, to the Little Ones from Five to Twelve. U njoj se nalazi nepotpisana pjesma, danas poznata po prvom stihu, „Old Santeclaus with Much Delight“, i osam obojenih grafika. To je najstarija poznata publikacija u kojoj sob vuče saonice Djeda Božićnjaka. Jedan primjerak čuva knjižnica Beinecke Sveučilišta Yale.

Na prvoj grafici jedan jedini sob, bez imena, vuče saonice na kojima stoji natpis: „REWARDS“, nagrade. Starac donosi darove dobroj djeci. Ostalima ostavlja brezovu šibu, koju tekst predstavlja kao sredstvo koje je Bog odredio za popravljanje djece. Daleko smo od današnjeg blagog lika.

Knjižica mijenja i datum. Posjet se više ne odvija 6. prosinca, na dan svetog Nikole, nego na Badnju večer. Ni autor ni crtač nisu utvrđeni. Stručnjak za utvrđivanje autorstva Don Foster predložio je da je riječ o ruci Clementa Clarkea Moorea, ali ta je pretpostavka i dalje sporna. Rođenje tog lika pripovijedamo u članku prava priča o Djedu Božićnjaku.

Kako je Djed Božićnjak došao do osam sobova?

Dana 23. prosinca 1823. list Sentinel iz Troyja, u saveznoj državi New York, bez potpisa objavljuje „A Visit from St. Nicholas“. Pjesma se 1837. pripisuje Clementu Clarkeu Mooreu, koji je 1844. svojata u zbirci Poems; drugi je pripisuju Henryju Livingstonu. Pripovjedač u njoj vidi kako stižu „minijaturne saonice i osam sićušnih sobova“, koji se zatim s tovarom igračaka penju „sve do krova“.

U inačici tiskanoj u Troyju posljednja se dva soba zovu Dunder i Blixem, prema nizozemskim riječima za „grom“ i „munju“, mig nizozemskoj prošlosti New Yorka. Moore ih u svom izdanju iz 1844. preimenuje u Donder i Blitzen, kako bi ih približio njemačkome. Oblik Donner ustaljuje se tek početkom 20. stoljeća.

Osam nije preko noći postao sveti broj. Godine 1902. L. Frank Baum, autor Čarobnjaka iz Oza, objavljuje The Life and Adventures of Santa Claus sa zapregom od deset sobova, u kojoj se prvi par zove Flossie i Glossie. Ipak su djeca zapamtila popis iz 1823. Prijevodi su se razlikovali od izdanja do izdanja, a uspoređujemo ih u članku imena sobova Djeda Božićnjaka.

Zašto sobovi, a ne konji?

Ni knjižica iz 1821. ni pjesma iz 1823. ne objašnjavaju taj izbor. Ono što znamo jest da je sob europskim čitateljima odavno bio simbolična životinja dalekog sjevera i da posjetitelj koji dolazi iz hladnih krajeva teško može stići u kolima. Dva stara dokumenta pokazuju otkad ta slika kruži.

Oko 890. bogati Norvežanin po imenu Ottar, ili Ohthere, pripovijeda o svojim putovanjima kralju Alfredu Velikom u Engleskoj. Živi sjevernije od svih drugih Norvežana, u Hålogalandu. Ima još šest stotina pripitomljenih sobova koje nije prodao, među njima šest vrlo dragocjenih sobova „mamaca“ kojima se Samijci služe da bi hvatali divlje sobove. Uz to ima samo dvadeset goveda, dvadeset ovaca i dvadeset svinja. Njegov izvještaj, umetnut u engleski prijevod povjesničara Orozija, sadrži prvu pojavu riječi za soba u staroengleskom, u obliku hranas.

Godine 1673. u Frankfurtu izlazi Lapponia Johannesa Schefferusa, profesora u Uppsali. Djelo, koje je naručio kancelar sveučilišta Magnus De la Gardie, trebalo je između ostaloga ušutkati glasinu: u Europi se govorilo da švedske pobjede nešto duguju magiji Samijaca. Schefferus nikada nije bio u Laponiji. Oslanja se na izvještaje svećenika sa sjevera Švedske i na samijske predmete iz privatnih zbirki.

Knjiga je prevedena na engleski u Oxfordu 1674., na njemački 1675., na francuski 1678. i na nizozemski 1682. Među njezinih 26 drvoreza jedan prikazuje čovjeka koji sjedi u saonicama što ih vuče sob. Za generacije čitatelja Laponija je prije svega to: snijeg, niske saonice i upregnuti sob.

Odakle dolazi riječ za soba?

Engleski reindeer posuđen je iz skandinavskih jezika, poput staroislandskoga hreindýri ili švedskoga rendjur. Prvi dio, rein, potječe od germanskog korijena nesigurnog podrijetla, vjerojatno povezanog s rogovima životinje. Drugi dio, deer, izvorno je označavao bilo koju životinju. Nakon Ottarova izvještaja ta se riječ u engleskom ponovno javlja tek oko 1440.

Tko uzgaja prave sobove? Samijski uzgajivači iz Laponije

Samijci žive na sjeveru Norveške, Švedske, Finske i na poluotoku Kola, u Rusiji. Nordregio, istraživački institut Nordijskog vijeća ministara, procjenjuje da ih ima između 65 000 i 100 000: oko 40 000 u Norveškoj, 15 000 do 25 000 u Švedskoj, oko 10 000 u Finskoj i oko 2 000 u Rusiji. To su procjene, jer nijedna od tih zemalja ne popisuje etničko podrijetlo. Nordregio broji deset samijskih jezika. Sobove uzgaja samo dio Samijaca.

U Norveškoj uzgajivači rade zajedno u okviru siide, skupine vlasnika koji zajednički čuvaju sobove na nekom području. U 2006./2007. zemlja je imala 556 jedinica siide i 2 936 osoba koje su živjele od uzgoja. Zanimanje se promijenilo 1960-ih s onim što Međunarodni centar za uzgoj sobova naziva revolucijom motornih saonica, nakon koje su došli četverocikli, motocikli i helikopteri. Meso je glavni proizvod, uz kože, kosti i rogove.

• Norveška: oko 241 000 sobova 2007., stado koje se kreće oko 200 000 grla.
• Švedska: oko 220 000 sobova 2007., između 150 000 i 300 000 tijekom 20. stoljeća.
• Finska: oko 207 000 sobova 2004./2005., s vrhuncem iznad 250 000 u 1970-ima i 1980-ima.
• Oznake na ušima: svako lane mora nositi registriranu oznaku svog vlasnika do 31. listopada svoje prve godine; u Švedskoj postoji dvadesetak odobrenih zareza, kombiniranih na tridesetak načina, a svaki ima svoje ime.

U Norveškoj Zakon o uzgoju sobova iz 2007. vezuje pravo posjedovanja sobova na samijskom pašnjačkom području uz oznaku na uhu, za koju treba biti Samijac i da uzgoj bude glavno zanimanje te osobe, nekog od roditelja ili nekog od djedova i baka. U Švedskoj županijska uprava određuje najveći broj sobova za svako samijsko selo, ali ne i za svakog vlasnika. Brojanja se obavljaju u proljeće, prije okota.

Kako su pravi sobovi stigli u Ameriku?

Na Aljasci riječ sob označava samo pripitomljene životinje; njihovi divlji rođaci, iste vrste, zovu se karibui. Godine 1891. misionar Sheldon Jackson i William T. Lopp dovode prve sobove iz Sibira. Rezultati razočaravaju, pa se Jackson okreće Laponiji: uzgajivače vrbuje oglasima u skandinavskim novinama, a prva skupina stiže 1894.

1. 1891Sheldon Jackson i William T. Lopp uvoze prve sobove iz Sibira na Aljasku.
2. 1894Dolazak prve skupine samijskih uzgajivača, zaduženih za obuku domorodačkih šegrta.
3. 1898Vladina ekspedicija: više od 500 sobova i njihovi uzgajivači prolaze kroz New York, zatim Seattle, na putu za Aljasku.
4. 1900Kraj ugovora: neki ostaju, drugi odlaze u zlatnu groznicu ili se vraćaju u Laponiju.
5. 1926Tvrtka Lomen i robna kuća Macy’s pokreću božićne povorke s Djedom Božićnjakom i zapregama sobova.

Ekspedicija iz 1898. odgovor je na zakon od 18. prosinca 1897. kojim je odobreno 200 000 dolara, jer se Jackson boji gladi među tragačima za zlatom na Klondikeu. Ugovor potpisan 24. siječnja 1898. predviđa dvije godine rada, besplatnu skrb i školu za djecu. Sa ženama i djecom skupina broji 170 osoba, Samijaca, Norvežana, Šveđana i Finaca.

U 1920-ima stada na Aljasci znatno premašuju 100 000 grla, a tvrtka braće Lomen želi prodavati njihovo meso i krzno po cijeloj zemlji. Godine 1926. udružuje se s robnom kućom Macy’s kako bi organizirala božićne povorke u kojima Djedovi Božićnjaci stižu na saonicama koje vuku pravi sobovi, a vode ih samijski i domorodački uzgajivači. Prvi Djed Božićnjak tih povorki zove se Matthis Ivar Klementsen Nillika. Portland, Saint Paul, Boston, Chicago i Brooklyn dobivaju ih sve do 1930-ih.

Braća Lomen u novinama objavljuju i lažna dječja pisma u kojima se pita hoće li Djed Božićnjak doći sa svojim sobovima. Međunarodni centar za uzgoj sobova, koji prenosi tu epizodu, u Carlu Lomenu, prozvanom „kralj sobova“, vidi jednoga od tvoraca komercijalne inačice Djeda Božićnjaka i njegove zaprege. Ako želite napisati pravo pismo, bez trgovačke računice, posjetite našu stranicu za pisma.

Odakle dolazi Rudolph, sob crvenog nosa?

Rudolph je rođen u jednom uredu u Chicagu. Godine 1939. lanac robnih kuća Montgomery Ward od jednog od svojih tekstopisaca za oglase, Roberta L. Maya, koji je diplomirao na Dartmouthu 1926., traži božićnu knjižicu koju bi poklanjao djeci. May bira soba i od njega stvara ružno pače velika srca. Kasnije će reći da se nadahnuo vlastitim djetinjstvom sramežljivog dječaka, niska rasta, kojega nikad nisu prvoga birali u momčad.

Tekst piše za pedesetak sati, u strašnoj godini: njegova supruga Evelyn, oboljela od raka, umire 28. srpnja 1939. Denver Gillen, umjetnik iz grafičke službe robne kuće, ide s njim i njegovom kćeri Barbarom u zoološki vrt proučavati sobove. Dijeljenje počinje 1. studenoga 1939., a tijekom sezone podijeljeno je 2,4 milijuna primjeraka. Zbog nestašice papira u ratu novo izdanje čeka do 1946.: još 3,6 milijuna primjeraka.

Dana 1. siječnja 1947. uprava Montgomery Warda prepušta prava Mayu, zaduženom zbog bolničkih troškova svoje prve žene. Njegov šurjak Johnny Marks 1949. sklada pjesmu. Gene Autry snima je 27. lipnja 1949., Columbia je izdaje u rujnu, a za Božić 1949. dospijeva na prvo mjesto američke ljestvice prodaje: 1,75 milijuna ploča u prvoj sezoni, ukupno 12,5 milijuna za njegovu izvedbu.

Dana 6. prosinca 1964. NBC prikazuje lutkarski animirani film koji je producirao Videocraft International, buduća tvrtka Rankin/Bass, u okviru emisije General Electric Fantasy Hour. Pripovjedač je Burl Ives. U njemu susrećemo Hermeyja, vilenjaka koji sanja da postane zubar, i otok napuštenih igračaka. Film se prikazuje svake godine od 1964., što je najdulja vladavina nekoga božićnog programa na američkoj televiziji. Pjesmu potražite među našim božićnim pjesmama.

Jesu li sobovi Djeda Božićnjaka ženke?

Pitanje se vraća svake zime, i ima ozbiljnu podlogu. Prema Odjelu za ribolov i lov Aljaske, sob, ili karibu, jedini je pripadnik porodice jelena kod kojega oba spola imaju rogove. Rogovi odraslih mužjaka veliki su i masivni, a rogovi ženki kraći i tanji.

Sve ovisi o kalendaru odbacivanja rogova. Najveći mužjaci odbacuju svoje krajem listopada, nakon sezone parenja. Mladi mužjaci i ženke koje nisu skotne zadržavaju ih do travnja, a skotne ženke do okota mladunčeta, krajem svibnja ili početkom lipnja. Sob koji 24. prosinca još nosi velike rogove stoga je vjerojatno ženka, ili mladi mužjak. Veliki mužjaci već imaju golu glavu.

Kako izgleda pravi sob?

• Težina: 80 do 120 kg za odraslu ženku, u prosjeku 159 do 182 kg za mužjaka, s rekordima od 318 kg.
• Papci: široki i udubljeni, razmiču se kako bi nosili životinju po snijegu i služe kao vesla kada pliva.
• Putovanja: neka stada sele i do 640 km između ljetnih i zimskih pašnjaka, a u jednom danu mogu prijeći 80 km.
• Zimski jelovnik: lišajevi, poznati „sobovski lišaj“, suhi šaševi i mali grmovi poput borovnice.
• Oči: reflektirajući sloj na dnu oka mijenja se iz zlatne boje ljeti u tamnoplavu zimi, prema studiji University Collegea London i Sveučilišta u Tromsøu objavljenoj 2013.

Mogu li sobovi letjeti?

Nijedan stari tekst to ne kaže za soba Djeda Božićnjaka prije 1821., kada on već juri „iznad dimnjaka“. Dublje u prošlosti, „jelenski kamenovi“ iz Mongolije i Altaja, nadgrobne stele stare najmanje 3 000 godina, često prikazuju jelene izduženih rogova koji kao da polijeću. Ponekad se može pročitati da leteći sobovi potječu od šamana koji su jeli muhaaru: Međunarodni centar za uzgoj sobova većinu tih priča smatra izmišljenima i netočnima. U selu je objašnjenje jednostavnije, a može se razgledati na karti sela.