Befana, Christkind, Sveta tri kralja: tko donosi božićne darove u svijetu?

Tko donosi darove i kojeg datuma?

Sezona darova traje više od mjesec dana, a svaka zemlja drži svoj dio. Datum gotovo uvijek ovisi o liku: svetac dolazi na svoj blagdan, Dijete Isus na Badnju večer, Sveta tri kralja na Bogojavljenje. Evo kalendara, od prvog do posljednjeg posjetitelja.

1. 5. pros.Sinterklaas u Nizozemskoj (pakjesavond); Krampus izlazi uoči blagdana svetog Nikole u Austriji i Bavarskoj.
2. 6. pros.Sveti Nikola u Lotaringiji, na istoku Francuske i u Belgiji, a za njim Père Fouettard.
3. 8. pros.U Kataloniji se počinje hraniti Tió de Nadal.
4. 12. pros.Na Islandu u grad stiže prvi od trinaest Jólasveinara, Stekkjastaur.
5. 24. pros.Christkind u južnoj Njemačkoj i Austriji, Olentzero u Baskiji, Tió u Kataloniji.
6. 25. pros.Djed Božićnjak, Santa Claus, Father Christmas u engleskom govornom području i u Francuskoj.
7. 1. sij.Djed Mraz u Rusiji za Novu godinu, Άγιος Βασίλης u Grčkoj.
8. 6. sij.Befana u Italiji, Sveta tri kralja u Španjolskoj, Meksiku i velikom dijelu Latinske Amerike.

Ti su se posjetitelji ponekad otimali za mjesto. U Francuskoj najpoznatija epizoda datira od 23. prosinca 1951.: na trgu ispred katedrale Saint-Bénigne u Dijonu svećenstvo pred 250 djece spaljuje lutku Djeda Božićnjaka, objašnjavajući da Božić mora ostati „blagdan obljetnice rođenja Spasitelja“. Etnolog Claude Lévi-Strauss iduće godine o tome piše esej, *Le Père Noël supplicié* („Mučeni Djed Božićnjak“).

Sveti Nikola, Père Fouettard, Krampus: tko nagrađuje, a tko kažnjava?

U Lotaringiji je sveti Nikola zaštitnik pokrajine od 1477. Njegova najpoznatija legenda kaže da je oživio troje djece koju je ubio mesar. Na 6. prosinca on tradicionalno donosi naranču i medenjak sa svojim likom, a djeca mu ostavljaju šećer i mrkvu za magarca. U Nancyju velika povorka svetog Nikole ide od trga Carnot do trga Stanislas, a bazilika u Saint-Nicolas-de-Portu, nekoliko kilometara dalje, podsjeća koliko je njegovo štovanje u tom kraju staro.

Iza njega hoda Père Fouettard, „otac s bičem“. On nema vlastitu legendu staru kao svečeva: prema vodiču Routard, on je „čista izmišljotina namijenjena zastrašivanju neposlušne djece“. U Nizozemskoj Sinterklaasa prati Zwarte Piet, u njemačkom dijelu Švicarske Samichlaus putuje s magarcem i pratiteljem zvanim Schmutzli, a u Njemačkoj se susreće Knecht Ruprecht.

Najupečatljiviji od tih pratitelja je austrijski i bavarski. Krampus ima rogove, tamno krzno i očnjake, napola jarac, napola demon, i šiba zločestu djecu brezovim šibama. Ime mu navodno dolazi od njemačke riječi *Krampen*, kandža. Izlazi uoči blagdana svetog Nikole, u *Krampusnacht*. Katolička crkva zabranila je bučne svečanosti u njegovo ime, a tijekom Drugog svjetskog rata europski fašisti prozivali su ga kao tvorevinu socijaldemokrata.

Ništa nije pomoglo. Danas u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Sloveniji i Češkoj skupine muškaraca prerušenih u vragove trče ulicama i progone prolaznike. Povjesničar Peter Jelavich sa Sveučilišta Johns Hopkins u njemu vidi poganski lik nakalemljen na Božić. Blagdan je čak prešao Atlantik: grad Ypsilanti u Michiganu svake godine organizira Krampusov bal.

Tko je Christkind, Dijete Isus koje donosi darove?

Christkind, „Dijete Krist“, donosi darove 24. prosinca navečer u velikom dijelu južne Njemačke, u Austriji i u njemačkom dijelu Švicarske. Unatoč imenu, rijetko ga prikazuju kao dojenče: narodni ga je običaj pretvorio u anđeoski lik, s plavim kovrčama, bijelom haljinom i zlatnom aureolom, a često ga glumi djevojka.

Njegovo je podrijetlo sporno. Pojavio se u protestantskim krajevima kao zamjena za svetog Nikolu, jer je reformacija odbacivala štovanje svetaca. Neki ga pripisuju Martinu Lutheru, što Sveučilište u Hamburgu smatra nedokazanim. Zna se, međutim, da su od 1531. darovi u obitelji Luther već bili povezani sa „svetim Kristom“. Ironijom povijesti, katolički krajevi prihvatili su Christkinda početkom 19. stoljeća, osobito u Bavarskoj i Porajnju.

Najpoznatiji Christkind je onaj iz Nürnberga. Od 1969. grad ga bira svake dvije godine: kandidatkinje na dan izbora moraju imati između 16 i 19 godina. U petak prije prve nedjelje došašća Christkind, okrunjen, kovrčav i odjeven u zlato, otvara Christkindlesmarkt s galerije crkve Frauenkirche recitirajući prolog koji je 1948. napisao Friedrich Bröger. U prosincu nanizat će više od stotinu nastupa. Za 2025. i 2026. zove se Nora Falk.

Tko je Befana, talijanska vještica od 6. siječnja?

U Italiji noć s 5. na 6. siječnja pripada Befani. Njezino je ime narodno iskrivljenje riječi *Epifania*, Bogojavljenje. Rječnik Treccani opisuje je kao vrlo ružnu, ali dobrohotnu staricu koja se noću spušta kroz dimnjak i puni čarape dobre djece darovima i slatkišima. Zločestoj djeci ostavlja komadiće ugljena. Danas je taj ugljen često pocrnjeli šećer koji se prodaje u slastičarnicama.

Najraširenija kršćanska legenda stavlja je na put Svetih triju kraljeva. Mudraci je pitaju za put do Djeteta Isusa i pozivaju je da pođe s njima; ona odbija, prezauzeta pospremanjem. Zatim se predomisli, krene ih tražiti i nikada ih ne pronađe. Otada leti na metli, a mnogi kažu da pomete pod prije nego što ode.

Lik je stariji od te priče. Enciclopedia Italiana iz 1930. povezuje Befanu s pretkršćanskim magijskim običajima i opisuje vatre paljene u noći Bogojavljenja. U toskanskoj Romagni njezina se lutka vozila na kolima do seoskog trga, gdje se spaljivala. Gradić Urbania u pokrajini Marche smatra se njezinim službenim prebivalištem i svake godine, između 2. i 6. siječnja, ugošćuje svečanost koja privuče od 30 000 do 50 000 ljudi.

Zašto Španjolci i Meksikanci dobivaju darove 6. siječnja?

U hispanskom svijetu glavni darivatelji su Reyes Magos, Sveta tri kralja. Bogojavljenje, 6. siječnja, spomen je na njihov posjet Djetetu Isusu, i upravo ujutro tog dana djeca otkrivaju svoje darove. U Meksiku mnogi najprije napišu pismo kraljevima, neki ga privežu za balon napunjen helijem, a večer prije često se ostavi cipela kraj vrata.

Navečer 5. siječnja kraljevi defiliraju ulicama. Povorka u Alcoyu, blizu Alicantea, održava se od 1885. i jedna je od najstarijih u Španjolskoj. Proglašena je svečanošću od nacionalnog turističkog interesa. Kraljevski paževi penju se po dugim drvenim ljestvama kako bi darove predali izravno na balkone i prozore, a magarci, *burretes*, nose poštanske sandučiće u koje djeca ubacuju svoje želje.

Dan 6. siječnja završava kolačem u obliku vijenca. U Španjolskoj *roscón* skriva figuricu koja često prikazuje jednog od kraljeva. U Meksiku *rosca de Reyes* skriva malog Isusa: onaj tko ga pronađe mora ga odnijeti u crkvu ili ugostiti obitelj 2. veljače, na Svijećnicu. Blagdan Sveta tri kralja tako produljuje Božić za cijeli mjesec.

Djed Mraz i Snjeguročka: darovi za Novu godinu

U Rusiji i u nekoliko zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza darovi se daju za Novu godinu. Donosi ih Дед Мороз (Djed Mraz). Sovjetska ga je vlast isprva suzbijala: 1928. proglašen je „saveznikom popa i kulaka“. Godine 1935., kada su novogodišnje proslave ponovno dopuštene, vraća se, a njegovo službeno prebivalište 1998. određeno je u Velikom Ustjugu, u Vologdskoj oblasti.

Nikada ne putuje sam. Снегурочка (Snjeguročka), Snježna djevojka, odjevena u dugu srebrnoplavu haljinu i krznenu kapu ili kokošnik u obliku pahulje, pomaže mu dijeliti pakete. Potječe iz bajke koju je dramatičar Aleksandr Ostrovski 1873. postavio na pozornicu, uz scensku glazbu Čajkovskog, a koju je zatim Rimski-Korsakov pretvorio u operu. Od sovjetskog oživljavanja Nove godine sredinom 1930-ih predstavlja se kao njegova unuka.

I Grčka ima svog novogodišnjeg posjetitelja, Άγιος Βασίλης, svetog Vasilija, biskupa Cezareje u 4. stoljeću, čiji je blagdan 1. siječnja. Obitelji te večeri dijele *vasilopitu*, kolač u koji se prije pečenja ubaci kovanica: tko je pronađe, imat će sreće cijele godine.

Tió de Nadal i Olentzero: darovi Katalonije i Baskije

U Kataloniji darovi izlaze iz klade. Tió de Nadal je debelo, često čvornato deblo koje se nekoliko dana prije Božića smjesti u kuću. Od 8. prosinca, blagdana Bezgrešnog začeća, djeca ga svaki dan hrane, nekoć kruhom, kukuruzom, rogačem ili piljevinom, i pokrivaju ga dekicom da mu ne bude hladno. Na Badnju večer udaraju ga štapovima pjevajući pjesmicu, a zatim podignu dekicu: Tió je „izbacio“ slatkiše i darove. Ako nisu bila dobra, može ostaviti samo ugljen.

Izvorno je Tió bio klada koja se na Badnju noć palila u ognjištu, u Kataloniji kao i na Majorci. Običaj je u gradovima malo uzmaknuo, ali ostaje živ i oživljava u mnogim mjestima, a grad Barcelona i dalje ga navodi među svojim božićnim običajima.

U Baskiji se posjetitelj od 24. prosinca zove Olentzero. On je ugljenar: prema legendi, radio je u planini kada je saznao za Kristovo rođenje i sišao objaviti vijest. I on je isprva bio božićna klada, čiji se pepeo prosipao ispred kuće kako bi je zaštitio. U 20. stoljeću počeo je djeci donositi darove. Na večer 24. zborovi obilaze ulice pjevajući njegovu priču, a prati ga Mari Domingi, lik prirode i zimskog solsticija.

Joulupukki i Jólasveinar: posjetitelji s dalekog sjevera

U Finskoj je Joulupukki, „božićni jarac“, nasljednik običaja u kojem je čovjek prerušen u jarca obilazio kuće i dobivao ostatke svečanog obroka. Lik je izgubio rogove i dobio bijelu bradu, ali je zadržao ime, a od jedne emisije finskog radija iz 1927. kaže se da živi na Korvatunturiju, u Laponiji. Južnije, u Norveškoj, Danskoj i Švedskoj, patuljak s imanja, *nisse* ili *tomte*, postao je donositelj darova. Tradicionalno mu se ostavlja zdjela kaše s grudicom maslaca, ili riža na mlijeku u Norveškoj.

Island je odabrao količinu. Jólasveinar, trinaest božićnih momaka, stižu jedan po jedan, svaki jedne noći, od 12. do 24. prosinca. Njihova imena otkrivaju njihove navike: Stekkjastaur, „nespretnjaković iz tora“, otvara povorku, zatim dolaze Þvörusleikir lizač žlica, Hurðaskellir lupač vratima, Skyrgámur proždrljivac skyra, Gluggagægir virkač kroz prozore i naposljetku Kertasníkir, „prosjak svijeća“, 24. prosinca. Od 11. do 24. prosinca djeca ostavljaju cipelu na prozorskoj dasci: u njoj osvane mali dar, ili krumpir ako su bila nestašna. Sezona završava 6. siječnja s Þrettándinnom.

Jólasveinar imaju ne baš preporučljivu obitelj. Tih trinaest braće navodno živi u planini s majkom, Grýlom, strašnom divovskom ljudožderkom, i njezinim mužem, Leppalúðijem, debelim tromim nespretnjakovićem. Božićna mačka, golema i sjajnih očiju, na Badnju noć vreba po planinama i lovi one koji nisu dobili novu odjeću. Sami momci dovoljno su pristojni da se pokažu u Islandskom nacionalnom muzeju u Reykjavíku: u prosincu 2025. svratili su ondje jedan po jedan, svaki dan od 12. do 24., u dvoranu za djecu i obitelji.