Božić u Nizozemskoj: Sinterklaas, večer paketića i rasprava o Zwarte Pietu

Kada Sinterklaas stiže u Nizozemsku i zašto baš iz Španjolske?

Sezona počinje prve subote nakon 11. studenoga, blagdana svetog Martina. Toga je dana intocht, ulazak Sinterklaasa: iskrcava se s parobroda, uzjaše bijelog konja i u povorci prolazi gradom. Državni doček svake je godine u drugoj luci i prenosi se uživo na televiziji, a zatim svaki grad priređuje svoj. Konj se do 2019. zvao Amerigo; tada je otišao u mirovinu, a zamijenio ga je Ozosnel.

Zašto baš Španjolska? To nitko pouzdano ne zna. Jedan trag vodi do njegovih relikvija, od kojih je polovica 1087. prenesena iz Mire u Bari, na jugu Italije. Najstariji izvor koji povezuje Sinterklaasa sa Španjolskom zapravo je američki: pamflet koji je John Pintard objavio u New Yorku 1810. Danas, prema predaji koja se pripovijeda djeci, svetac provodi godinu u Madridu.

Suvremena slika sveca i njegova putovanja mnogo duguje jednoj knjizi. Godine 1850. učitelj Jan Schenkman u Amsterdamu objavljuje *Sint-Nicolaas en zijn knecht*, „Sveti Nikola i njegov sluga“, prvu slikovnicu u kojoj je svetac glavni lik. Schenkman u njoj okuplja konja, jahanje po krovovima i dolazak iz Španjolske, a u uvodnoj pjesmi svetac iz Španjolske stiže parobrodom. Njegova pjesma *Zie ginds komt de stoomboot*, „Gle, ondje dolazi parobrod“, pjeva se i danas. Knjiga, pretiskivana sve do 20. stoljeća, s poznatim izdanjima iz 1880., 1905. i 1907., pomogla je da blagdan svetog Nikole postane dječji blagdan. Od 2001. sezona ima i svoj dnevni televizijski dnevnik, *Sinterklaasjournaal*, koji djeci svake večeri sve do 5. prosinca pripovijeda o svečevim zgodama.

Što se događa na pakjesavond, navečer 5. prosinca?

Čim svetac stigne, djeca „stavljaju cipelicu“, *schoen zetten*. Navečer je ostave kraj kamina ili, u kućama bez kamina, na odabranom mjestu, otpjevaju pjesmicu Sinterklaasu prije spavanja i u nju stave mrkvu ili jabuku za konja, često uz crtež. Ujutro se u cipelici nađe slatkiš ili mali dar.

Velika je večer 5. prosinca, uoči svečeva blagdana: pakjesavond, „večer paketića“. Usred večeri netko snažno pokuca ili pozvoni na vrata, šaka pepernotena zapucketa o prozor, a kad se vrata otvore, nikoga više nema, samo vreća s darovima na pragu. U Belgiji i u velikom dijelu juga Nizozemske darovi radije stižu ujutro 6. prosinca, na blagdan svetog Nikole, kao i u francuskoj Lorraini.

Među odraslima i starijom djecom večer se često pretvori u igru: kockice ili druga pravila određuju tko uzima, dodaje ili otvara paketić, ili tko mora izvršiti zadatak. Kod mališana pitanje tko je pokucao na vrata može potrajati godinama. Pitanje kada i kako im reći istinu, koje vrijedi i za Sinterklaasa, obrađeno je u našem vodiču za roditelje.

Pjesmice, iznenađenja i čokoladna slova: običaji blagdana svetog Nikole

Dar od Sinterklaasa ne daje se tek tako. Uz njega ide pjesmica, *Sinterklaasgedicht*, koju primatelj naglas čita pred svima. Napisana je u ime Sinterklaasa ili Pieta, koji navodno znaju sve male tajne svakoga od nas, i u jednostavnim rimama pripovijeda smiješne i pomalo zadirkujuće zgode o toj osobi. Sam dar često je skriven u surprise, ručno izrađenom predmetu koji treba rastaviti da bi se otkrilo što je unutra.

Slatkiši imaju svoju abecedu. Čokoladno slovo, *chocoladeletter*, ima oblik slova S za Sinterklaasa, P za Pieta ili početnog slova djetetova imena. Razlikuju se i dva sitna keksa koja stranci brkaju: pepernoten, pomalo tvrdi komadići medenjaka, i kruidnoten, mali okrugli hrskavi keksi okusa speculoosa. Nekoć su se bacali djeci u naletu; nakon nekoliko preoduševljenih hitaca danas se radije dijele iz ruke.

Navečer 5. prosinca te slastice putuju iz ruke u ruku između paketića, dok se pjesmice čitaju jedna po jedna. Za začinjene kekse koje možete peći s djecom pogledajte naše recepte, a o još jednoj posjetiteljici koja puni čarape, talijanskoj Befani, pročitajte u našem članku o donositeljima darova.

Tko je Zwarte Piet, Sinterklaasov pratitelj?

Sinterklaas putuje s pomagačima koji se zovu Piet ili Pieten. U tradicionalnoj inačici, koju najčešće igraju bijeli glumci, lice im je obojeno u crno, nose kovrčavu periku, crvene usne i naušnice: to je Zwarte Piet, „Crni Petar“. Pomažu svecu, bacaju pepernoten i nasmijavaju djecu. U Lorraini je pratitelj svetog Nikole Père Fouettard, predstavljen u našem članku o donositeljima darova.

Lik ulazi u tisak s knjigom Jana Schenkmana, koja svečeva slugu prikazuje kao mladog paža tamne puti, odjevenog na maurski način. Američki javni radio NPR bilježi da lik dobiva na važnosti 1850-ih, u doba kada u Sjedinjenim Državama postaju popularne predstave *minstrel*, s bijelim glumcima našminkanima u crno, te da je Nizozemska ropstvo u svojim kolonijama ukinula tek 1863. Prema istom izvoru, izvorna nošnja preuzimala je način na koji su imućne amsterdamske obitelji odijevale porobljenu crnu djecu koju su dovele iz kolonija.

Njegovi branitelji u tome vide nešto posve drugo. Za njih je Piet crn zato što prolazi kroz dimnjake i prekrije se čađom, i to nema nikakve veze s bojom kože. Od 20. stoljeća kruže i druga objašnjenja, poput onoga o bivšem robu kojega je svetac oslobodio, koje se u tisku pojavilo između 1947. i 1954. Godine 2013. 92 % Nizozemaca ispitanih u jednoj anketi nije smatralo taj lik rasističkim, a za mnoge on ostaje šaljivčina iz dječjih uspomena.

Zašto je Zwarte Piet predmet rasprave u Nizozemskoj?

Kritike nisu od jučer: već 1987. jedan skeč iz *Sesamstraata*, nizozemske inačice *Ulice Sezam*, pita se može li se lik doživjeti kao rasistički. Rasprava postaje nacionalna 2010-ih. Godine 2011. umjetnik Quinsy Gario privlači pozornost cijele zemlje prosvjedujući na svečevu dočeku u Dordrechtu. Pokret Kick Out Zwarte Piet, koji među ostalima predvodi aktivist Jerry Afriyie, vodi kampanju svake sezone. Mnogi crni Nizozemci pričaju da su ih nazivali „Zwarte Piet“ kao da je to uvreda.

U kolovozu 2015. Odbor Ujedinjenih naroda za uklanjanje rasne diskriminacije objavljuje svoja zapažanja o Nizozemskoj. Priznaje da mnogi vole tu tradiciju, ali ističe da se lik ponekad prikazuje na način koji odražava negativne stereotipe te da ga brojne osobe afričkog podrijetla doživljavaju kao trag ropstva. Preporučuje da se pronađe „razumna ravnoteža, primjerice drugačiji prikaz“. Isti dokument izražava zabrinutost zbog nasilja nad mirnim prosvjednicima.

Rasprava se ponekad prelila na ulice, s prosvjedima i protuprosvjedima oko Sinterklaasovih dočeka, 2017. kod Dokkuma kao i 2019. u Haagu. Mnogim je organizatorima to bio još jedan razlog da potraže inačicu blagdana u kojoj se svaka obitelj može prepoznati.

Roetveegpiet, kompromis

Postupno se nametnulo jedno rješenje: roetveegpiet, „Piet s tragovima čađe“, čije je lice samo išarano s nekoliko crnih mrlja, kao da je upravo izašao iz dimnjaka. Televizija RTL prihvaća ga 2016. Javna televizija NTR, koja proizvodi *Sinterklaasjournaal*, mijenja se postupno od 2014.; 2019. državni doček i emisija prikazuju samo roetveegpiete. Dana 4. lipnja 2020. premijer Mark Rutte izjavljuje u parlamentu da se njegovo mišljenje „jako promijenilo“, da je upoznao mnoge ljude koji se osjećaju diskriminirano zato što je Piet crn, ali i da smatra kako promjenu ne treba nametati država. Govori o pučkoj kulturi koja se s vremenom mijenja, pod pritiskom rasprave.

Javno se mnijenje pomaknulo, ali ne jednoglasno. Prema institutu Ipsos I&O, potpuno crnog Zwarte Pieta htjelo je zadržati 65 % Nizozemaca 2016., 33 % 2022. i 38 % u studenome 2024., dok je oko 35 % željelo da nestane i ustupi mjesto drugim Pietima. Godine 2019., prema NPR-u, odbori nekoliko gradova odustali su od Zwarte Pieta u svojoj povorci, dok je desetak manjih općina poručilo suprotno. Izvan Nizozemske Surinam je već 2013. blagdan 5. prosinca zamijenio danom djece, a Aruba je lik zabranila 2020.

Kako Nizozemci slave Božić nakon Sinterklaasa?

Božić, *Kerstmis*, dolazi tri tjedna nakon pakjesavonda i traje dva dana. Dvadeset peti prosinca je Eerste Kerstdag, „prvi dan Božića“, a 26. Tweede Kerstdag, „drugi dan Božića“. Oba su neradna, iako se mnoge trgovine 26. ponovno otvaraju. Postoji i Djed Božićnjak na američki način: zove se Kerstman, „božićni čovjek“, a jezik ga jasno razlikuje od Sinterklaasa. Darivanje za Božić sve je raširenije, iako je većina obitelji darove već razmijenila 5. prosinca.

Najtipičniji obrok je gourmetten: svatko za stolom, na grijaćoj ploči i u malim tavicama, sam peče komadiće mesa, povrće i male palačinke. Reže se i kerststol, kruh sa suhim voćem koji u sredini svake kriške ima mali otočić marcipana. *Kerstkransjes*, mali keksi u obliku vijenca, vješaju se vrpcom na bor. U 13 sati 25. prosinca kralj Willem-Alexander drži božićni govor koji prenose javne i privatne televizije.

1. 1087Polovica relikvija svetog Nikole prenesena je u Bari.
2. 1655Utrecht zabranjuje kolače za svetog Nikolu od 1. do 8. prosinca.
3. 1850Jan Schenkman objavljuje Sint-Nicolaas en zijn knecht.
4. 2001Prvi Sinterklaasjournaal na televiziji.
5. 2015Odbor UN-a za uklanjanje rasne diskriminacije izjašnjava se o Zwarte Pietu.
6. 2019Na državnom dočeku samo roetveegpieti; Amerigo ustupa mjesto Ozosnelu.
7. 2020Mark Rutte objavljuje da se njegovo mišljenje o Zwarte Pietu promijenilo.