Kako djetetu reći istinu o Djedu Božićnjaku, a da čarolija ne nestane

Kada djetetu reći istinu o Djedu Božićnjaku?

Istraživanja ne propisuju određenu dob. Prosječna dob u kojoj vjerovanje prestaje u novijim je studijama oko 8 godina, uz velike razlike. Candice Mills, psihologinja sa Sveučilišta u Teksasu u Dallasu, savjetuje roditeljima da „prate dijete“ kad se približi dobi u kojoj se javlja sumnja, umjesto da unaprijed odrede datum.

Ni sami roditelji nisu složni. Od 39 roditelja koje je 2012. ispitao tim Karla Rosengrena, 46 % smatralo je da dijete istinu treba otkriti samo, 39 % da je trebaju reći roditelji, a 13 % da treba učiniti oboje zajedno. Deset roditelja koji su unaprijed odredili dob u kojoj će prestati održavati mit navodilo je u prosjeku 7,3 godine, u rasponu od 5 do 10 godina.

Prema studiji Mills i Goldstein objavljenoj u časopisu Developmental Psychology, najvažnije je izbjeći tri okolnosti. Odrasli koji su otkriće pamtili isključivo kao negativno saznali su istinu kasnije od drugih, na grub način i od nekog trećeg, a ne sami. Postupno otkrivanje, u dobi blizu prosjeka, koje dolazi od vas ili iz djetetova vlastitog zaključivanja, ispunjava sve dobre uvjete.

Što odgovoriti kad dijete pita: „Postoji li Djed Božićnjak?“

Vaš prvi odgovor može biti pitanje. To je najdosljedniji savjet istraživača: pitati dijete što ono misli ili spomenuti u što „neki ljudi“ vjeruju. Tako saznajete traži li utjehu ili želi istinu, a djetetu ostavljate vremena da samo izvede zaključke.

Za mnoge obitelji ta je dvojba stvarna. U istraživanju Sveučilišta u Exeteru objavljenom 2018. godine 31 % roditelja reklo je da je zanijekalo da Djed Božićnjak ne postoji kad ih je dijete to izravno pitalo, a 40 % to nije učinilo. Mills predlaže da se najprije zapitate koji je vaš cilj: želite li da vjeruje što dulje, pod svaku cijenu?

• „A što ti misliš?“ daje djetetu priliku da iznese svoje razmišljanje.
• „Zašto to pitaš?“ otkriva je li nešto čulo u školi.
• „Neki ljudi misle da… drugi misle da…“ otvara vrata, a ne gura kroz njih.
• „Želiš li stvarno znati?“ djetetu prepušta zadnju riječ o trenutku.

Ako je odgovor „da, želim znati“, recite to jednostavno, bez okolišanja i dugih govora. Dijete koje vam dvaput postavi isto izravno pitanje, gledajući vas u oči, često je već shvatilo. Ponajprije provjerava može li računati na to da ćete mu reći istinu.

Što reći prema djetetovoj dobi

Rečenice koje slijede nisu preuzete iz studije: to su primjeri za prilagodbu, sastavljeni prema smjernicama istraživanja (pratiti dijete, izbjeći grubost, cijeniti njegovo zaključivanje). Mills podsjeća da neka djeca teže podnose osjećaj da su bila prevarena. Svoje dijete poznajete bolje od ikoga.

Oko 6. ili 7. godine: odgovoriti bez presuđivanja

U toj dobi mnoga djeca postavljaju pitanje, a zapravo ne žele konačan odgovor. Možete reći: „To je jako dobro pitanje. A ti, što ti misliš?“ Zatim: „Neka djeca iz tvog razreda ne vjeruju, a neka vjeruju. Djed Božićnjak je priča koju mnoge obitelji vole pričati.“ Ako dijete ode umireno i prijeđe na nešto drugo, dalo vam je svoj odgovor.

Oko 8. ili 9. godine: odati priznanje istražitelju

To je dob računanja i tragova. Pohvalite način razmišljanja: „Primijetio si da rukopis na etiketi sliči mojemu? Pravi si detektiv.“ Zatim, ako inzistira: „Da, poklone stavljaju roditelji. Djed Božićnjak je duh Božića, a veliki ga održavaju živim za male.“ U studiji Mills neka su djeca rekla da su ponosna što su sama otkrila istinu. Pružite svom djetetu taj ponos.

Od 10. godine naviše: razgovarati kao ravnopravni

Starijem djetetu treba priznati da zna, ponekad već dugo. Možete reći: „Mislim da si to shvatio već prije nekog vremena. Hvala ti što si igrao igru, to je bilo velikodušno.“ Objasnite i zašto ste to činili: „Htjeli smo da doživiš istu čaroliju koju smo mi doživjeli u tvojoj dobi.“ Odrasli koje su ispitale Mills i Goldstein, a koji su istinu saznali kasno i grubo, imali su najgore uspomene: iskrenost o vašim razlozima smanjuje taj rizik.

Kako sačuvati čaroliju: uvedite dijete u tim Djeda Božićnjaka

Mnoge obitelji otkrivanje istine pretvaraju u promaknuće. Dijete ne saznaje samo da Djed Božićnjak ne silazi kroz dimnjak: saznaje da sada prelazi na drugu stranu, među one koji stvaraju čaroliju. Godine 1952., u eseju „Le Père Noël supplicié“, etnolog Claude Lévi-Strauss primijetio je da odrasli ne vjeruju u Djeda Božićnjaka, ali potiču djecu da vjeruju. Pridružiti se odraslima u toj ulozi pomalo je poput obreda prijelaza.

Ta ideja stoji iz jednostavnog razloga: većina ljudi drži do tradicije i kad sazna istinu. U istraživanju Mills i Goldstein između 87 % i 95 % odraslih željelo je slaviti Djeda Božićnjaka sa svojom djecom ili je to već činilo. Vaše dijete ne gubi Božić, samo u njemu mijenja mjesto.

• S njim odabrati anonimni poklon za nekoga iz obitelji ili za akciju prikupljanja igračaka, a da nikad ne kaže da je od njega.
• Povjeriti mu zadatak „vilenjaka“: napuniti čarape, sakriti poklone, zagristi mrkvu ostavljenu za sobove.
• Pomoći mu da za malog bratića napiše odgovor Djeda Božićnjaka ili da mlađem djetetu pomogne na našoj stranici pismo Djedu Božićnjaku.
• Pokazati mu što se događa iza kulisa: naše stranice o vilenjacima i o Santa Trackeru postaju alati koje koristi za druge.

Što učiniti s mlađom braćom i sestrama?

Upravo je to često prava briga roditelja: da stariji oda tajnu mlađemu. Podaci su prilično umirujući kad je riječ o sposobnosti djece da čuvaju tajnu. U istraživanju iz Exetera 65 % ispitanika navodi da su nastavili igrati igru iako su već znali istinu. Stariji brat ili sestra koji zna šutjeti za sebe može šutjeti i za drugoga.

Najučinkovitije je starijem djetetu dati jasnu ulogu, a ne samo zabranu. „Sad si dio tima i tvoj mali brat računa na tebe“ djeluje bolje od „Samo nemoj ništa reći“. S njim pripremite rečenice koje će izgovoriti ako ga mlađi bude ispitivao: „Pitaj mamu i tatu“ iskren je izlaz koji nikoga ne izdaje.

Što s vilenjakom na polici (Elf on the Shelf) kad dijete zna?

Vilenjak na polici potječe iz američke slikovnice „The Elf on the Shelf“, koju su 2005. u vlastitoj nakladi objavile Carol Aebersold i njezina kći Chanda Bell. Ideja je sljedeća: vilenjak kojeg šalje Djed Božićnjak promatra djecu tijekom došašća, svake noći odleti na Sjeverni pol podnijeti izvještaj i nikad ga se ne smije dirati jer bi izgubio čaroliju. Na Badnjak odlazi.

Ta zamisao ima i kritičare. Sveučilišna nastavnica Laura Pinto 2014. je ocijenila da navikava djecu na ideju da je normalno biti pod nadzorom. Drugi, poput psihologinje Judith Tellerman, u njemu naprotiv vide tek vizualni podsjetnik na lijepo ponašanje. Kad vaše dijete otkrije istinu o Djedu Božićnjaku, odmah se postavlja pitanje: tko je svake noći premještao vilenjaka?

• Povjeriti ga starijem djetetu: ono ga sada svake večeri premješta za mlađe, kao prvi zadatak u timu Djeda Božićnjaka.
• Zadržati ga kao obiteljski ukras, bez uloge čuvara, na istom mjestu tijekom cijelog prosinca.
• Priuštiti mu „mirovinu“: posljednje pismo vilenjaka koji zahvaljuje djetetu i najavljuje da se zauvijek vraća na Sjeverni pol.

Ako je vilenjak ponajprije služio za lijepo ponašanje, otkriće je prilika da promijenite pristup. Razgovarajte s djetetom izravno o tome što od njega očekujete, bez posrednika. Naš detektor dobre djece ostaje igra za zajedničku zabavu, a ne alat za nadzor.

A ako je vaše dijete tužno ili ljuto?

Pripremite se na tu mogućnost, ali je se ne bojte. Otprilike trećina djece i polovica odraslih koje su ispitale Mills i Goldstein sjećali su se barem jedne negativne emocije u trenutku otkrića. U istraživanju iz Exetera 15 % ispitanika osjećalo se izdanima od roditelja, a 10 % bilo je ljuto.

Te emocije uglavnom brzo prolaze. Manje od trećine sudionika studije Mills i Goldstein opisalo je nelagodu dulju od dva tjedna, a studija ne bilježi „drastičan gubitak povjerenja“ u roditelje. Godine 1994. 52 teksaška djeteta iz istraživanja Andersona i Prentice opisala su čak prilično pozitivne reakcije, dok su njihovi roditelji bili tužni. Moguće je da ćete vi taj trenutak proživjeti teže nego vaše dijete.

• Prihvatiti emociju bez ispravljanja: „Razočaran si, razumijem. I ja sam bio tužan kad sam to saznao.“
• Objasniti namjeru: „Nismo te htjeli prevariti, htjeli smo ti pokloniti nešto radosno.“
• Umiriti ga u vezi s onim što slijedi: pokloni, čarape, blagdanski objed i tradicije ostaju.
• Dati vremena: vratiti se na temu dan ili dva kasnije, kad dijete to probavi.