Šta ostaviti Djedu Mrazu na Badnje veče? Mala užina, zemlju po zemlju

Šta se ostavlja Djedu Mrazu na Božićnu noć?

U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi odgovor je gotovo uvijek isti: čaša mlijeka i keks, ostavljeni kraj jelke ili kamina. NPR je 2017. razgovarao s porodicama i diplomatama iz cijelog svijeta: kod Amerikanaca čaša mlijeka može ići uz keks s komadićima čokolade, pa čak i uz sendvič s kikiriki puterom i džemom.

Ovaj običaj je mlađi nego što se misli. Prema magazinu Mental Floss, američka navika s mlijekom i keksom ustalila se tridesetih godina 20. stoljeća, za vrijeme Velike depresije. Roditelji su u njoj vidjeli način da djecu nauče zahvalnosti i darežljivosti, čak i kada nije bilo novca: onome ko donosi poklone zahvaljuje se tako što se s njim podijeli ono što se ima.

Ostatak svijeta ima vlastite jelovnike, o kojima je riječ niže. Jedno im je zajedničko: mala užina priprema se posljednja, tik pred spavanje, i to je često najdraži trenutak najmlađih. Keksi iz sela imaju i svoju stranicu: naši božićni recepti.

Zašto se Djedu Mrazu ostavljaju mlijeko i keks?

Najčešće navođeni razlog je Depresija, tridesetih godina 20. stoljeća. Mental Floss pojašnjava da su na početku u čarapama bili mali pokloni dobrodošlice namijenjeni Djedu Mrazu, a da su njihovo mjesto zauzeli mlijeko i keks. Za ostalo historičari govore oprezno, jer je ovaj običaj ostavio malo pisanih tragova.

Kruže dvije teorije. Prva seže do nordijskih mitova: djeca su navodno ostavljala hranu za Sleipnira, osmonogog konja kojeg je jahao bog Odin. Druga vodi u Nizozemsku, gdje su djeca oko 6. decembra ostavljala užinu za svetog Nikolu i njegove saputnike. Nijedna nije dokazana. Zajednička im je jednostavna ideja: nahraniti onoga ko putuje noću.

Mental Floss spominje i njemački trag. Prije božićne jelke Nijemci su ukrašavali „rajsko drvo“ jabukama i keksima, koje magazin predstavlja kao pretka naše jelke. Božićni keksi su, dakle, visili na granama mnogo prije nego što su završili na tanjiru kraj kamina.

Šta ostavljaju djeca u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i Australiji?

U Ujedinjenom Kraljevstvu Father Christmas dobija mince pie, malu pitu sa začinjenim suhim voćem, i malo šerija. Britanski diplomata Andrew Overton potvrdio je to za NPR 2017. godine. Mental Floss opisuje istu tradiciju u Engleskoj: mince pie za Father Christmasa, uz šeri. Prema istom magazinu, neke porodice radije ostave viski ili brendi.

U Irskoj se mijenja čaša: često se ostavlja pinta Guinnessa, uz mince pie. NPR dodaje jedan detalj koji nismo mogli provjeriti kod same osobe: Gospođa Mraz tamo navodno čuva malo viskija za sebe. U Australiji, gdje Božić pada usred ljeta, historičarka prehrane Barbara Santich s Univerziteta u Adelaideu objasnila je za NPR da mlijeko često ustupa mjesto pivu, čaši šerija ili vina, ponekad uz komad voćnog kolača.

Južnije se jelovnici prilagođavaju godišnjem dobu. U Južnoafričkoj Republici, gdje Božić također pada ljeti, Mental Floss opisuje tri navike koje postoje jedna uz drugu: mlijeko i keks na američki način, mince pie i čašica na britanski, ili jelo s braaija, južnoafričkog roštilja. Ideja ostaje ista: ponuditi posjetiocu malo onoga što se te večeri i samo jede.

• SAD i Kanada: mlijeko i keks.
• Ujedinjeno Kraljevstvo: mince pie i šeri, ponekad viski ili brendi.
• Irska: mince pie i pinta Guinnessa.
• Australija: pivo, šeri ili vino, ponekad voćni kolač, ili keks uz limunadu.
• Čile: pan de pascua, voćni kolač, i napitak s kafom koji se zove cola de mono.
• Nigerija: fufu i egusi, varivo od sjemenki dinje.

Treba li ostaviti mrkve za sobove?

Da, i mnoge porodice se toga sjete. Mental Floss povezuje mrkve s istim nordijskim tradicijama kao i mlijeko i keks: sobovima treba snage da vuku tako teške saonice. Švedska ambasadorica u SAD-u Karin Olofsdotter pričala je za NPR da je njena porodica, dok je bila dijete, Djedu Mrazu ostavljala sendvič sa sirom i puterom, a sobovima mrkvu.

Sobovi su u priču o Djedu Mrazu ušli tek 1821. godine, s pjesmom „Old Santeclaus with Much Delight“, a ima ih osam od 1823. Njihova imena, kao i ime Rudolpha, nalaze se u članku imena sobova Djeda Mraza. Ako želite znati ko ih hrani ostatak godine, pogledajte odakle dolaze sobovi Djeda Mraza.

Zašto se za svetog Nikolu stavlja mrkva u cipelu?

Zato što sveti Nikola ne putuje na sobovima. U Loreni, navodi vodič Routard, djeca u noći s 5. na 6. decembar kraj kamina ostavljaju čašicu rakije od mirabele za sveca, a šećer i mrkvu za njegovog magarca. Sljedećeg jutra pronalaze slatkiše, često narandžu i medenjak s likom sveca. Sveti Nikola je zaštitnik Lorene od 1477. godine, nakon bitke kod Nancyja.

U Nizozemskoj se taj običaj zove „stavljanje cipele“. Djeca ostave cipelicu kraj kamina, ili danas kraj radijatora ili vrata, s mrkvom ili sijenom i zdjelicom vode za konja Sinterklaasa. Otpjevaju pjesmu, a sutradan u cipeli nađu bombone ili mali poklon. Konj se do 2019. zvao Amerigo; tada je otišao u penziju, a naslijedio ga je Ozosnel. U Belgiji nosi ime kao iz vremenske prognoze: „Slecht Weer Vandaag“, „danas loše vrijeme“.

U Alzasu, prema zvaničnoj francuskoj turističkoj stranici, sveti Nikola obilazi svu dobru djecu i daruje im mandarine i medenjake. U Argentini, piše Mental Floss, djeca ostavljaju cipele sa sijenom i vodom za životinje posjetioca. Svugdje jahaća životinja ima prednost pred jahačem: ona prelazi najduži put.

Island ima svoju verziju, bez mrkve: djeca stave cipelu na prozorsku dasku, a trinaest decembarskih posjetilaca u nju ostavlja jabuke, narandže ili druge slatkiše. Priča o dimnjaku i cipelama pred ognjištem ispričana je u članku zašto Djed Mraz ulazi kroz dimnjak.

Šta se ostavlja u Skandinaviji?

U Danskoj i Švedskoj jelo uoči Božića je rižina kaša na mlijeku, danski *risengrød* ili švedski *risgrynsgröt*. Kate Reuterswärd, ataše za medije švedske ambasade u Washingtonu, objasnila je za NPR da se zdjela kaše ostavlja pred ulaznim vratima za *tomtea*. U Norveškoj, prema istoj reportaži, uz rižinu kašu ide i vrč piva.

Ta zdjela nije baš namijenjena Djedu Mrazu. Njome se hrani *nisse* ili *tomte*, mali duh imanja koji čuva životinje i koji je u 19. stoljeću postao donosilac poklona. Pravilo je staro: kašu voli s komadićem putera na vrhu. Često prepričavana priča kaže da je jedan seljak sakrio puter na dno zdjele; nisse je, misleći da je pokraden, pobjesnio, a onda je pronašao puter kada je pojeo kašu do kraja. Njegova priča je u članku je li Djed Mraz vilenjak, a njegova imena u članku imena Djeda Mraza u svijetu.

Gdje se umjesto užine ostavlja pismo?

U nekoliko zemalja ne dolazi Djed Mraz. U Njemačkoj, Švicarskoj i Salvadoru, navodi NPR, djeca uglavnom ostavljaju pisma puna želja. Za Njemačku Mental Floss pojašnjava da djeca pišu i ukrašavaju pismo za Christkind, dijete Isusa koje donosi poklone, i ne ostavljaju ništa za jelo.

U Latviji se poklon zaslužuje na drugi način: treba izrecitovati pjesmu pred jelkom. Prema NPR-u, posjetilac se tada može poslužiti *piparkūkasom*, keksom od đumbira. Za Italiju isti izvor spominje mandarinu i sijeno za magarca. Ostali zimski posjetioci, od Befane do Christkinda, predstavljeni su u članku donosioci poklona širom svijeta.

Svugdje je pismo i dalje najsigurniji način da vas čuju. Svoje pismo možete napisati na našoj stranici pismo Djedu Mrazu, a onda 24. decembra uvečer pratiti njegov put u Santa Trackeru, ne ispuštajući iz vida tanjir s keksima.