Odakle dolaze sobovi Djeda Mraza? Od knjižice iz 1821. do Rudolpha

Kada se sob prvi put pojavljuje uz Djeda Mraza?

Godine 1821. njujorški štampar William B. Gilley objavljuje malu broširanu knjižicu pod naslovom The Children’s Friend: A New-Year’s Present, to the Little Ones from Five to Twelve. U njoj su anonimna pjesma, danas poznata po prvom stihu, „Old Santeclaus with Much Delight“, i osam obojenih grafika. To je najstarija poznata publikacija u kojoj sob vuče saonice Djeda Mraza. Biblioteka Beinecke Univerziteta Yale čuva jedan primjerak.

Na prvoj grafici jedan jedini sob, bez imena, vuče saonice na kojima stoji natpis „REWARDS“, nagrade. Starac donosi poklone dobroj djeci. Ostalima ostavlja brezov prut, koji tekst predstavlja kao sredstvo koje je Bog odredio za popravljanje djece. Daleko smo od današnjeg blagog lika.

Knjižica mijenja i datum. Posjeta više nije 6. decembra, na dan svetog Nikole, nego na Badnji dan. Ni autor ni crtač nisu identifikovani. Stručnjak za utvrđivanje autorstva Don Foster predložio je da je to djelo Clementa Clarkea Moorea, ali ta pretpostavka i dalje je sporna. Nastanak lika opisujemo u članku prava priča o Djedu Mrazu.

Kako je Djed Mraz došao do osam sobova?

Dvadeset trećeg decembra 1823. list Sentinel iz Troya, u saveznoj državi New York, bez potpisa objavljuje „A Visit from St. Nicholas“. Pjesma se 1837. pripisuje Clementu Clarkeu Mooreu, koji je 1844. svojata u zbirci Poems; drugi je pripisuju Henryju Livingstonu. Pripovjedač u njoj vidi kako stižu „minijaturne saonice i osam sićušnih sobova“, koji se zatim s tovarom igračaka dižu „sve do krova“.

U verziji štampanoj u Troyu posljednja dva soba zovu se Dunder i Blixem, od holandskih riječi za „grom“ i „munju“, što je mig na holandsku prošlost New Yorka. Moore ih u svom izdanju iz 1844. preimenuje u Donder i Blitzen, da ih približi njemačkom. Oblik Donner ustalio se tek početkom 20. stoljeća.

Osam nije preko noći postao svet broj. Godine 1902. L. Frank Baum, autor Čarobnjaka iz Oza, objavljuje The Life and Adventures of Santa Claus sa zapregom od deset sobova, a vodeći par zove se Flossie i Glossie. Djeca su ipak zapamtila spisak iz 1823. Francuski prijevodi su se razlikovali od izdanja do izdanja, a uspoređujemo ih u članku imena sobova Djeda Mraza.

Zašto sobovi, a ne konji?

Ni knjižica iz 1821. ni pjesma iz 1823. ne objašnjavaju taj izbor. Zna se da je sob za evropske čitaoce odavno bio simbol dalekog sjevera, i da posjetilac koji dolazi iz hladnih krajeva teško da je mogao stići u kočiji. Dva stara dokumenta pokazuju otkada ta slika kruži.

Oko 890. godine bogati Norvežanin po imenu Ottar, ili Ohthere, pripovijeda o svojim putovanjima kralju Alfredu Velikom u Engleskoj. Živi sjevernije od svih drugih Norvežana, u Hålogalandu. Ima još šest stotina pripitomljenih sobova koje nije prodao, među njima šest vrlo dragocjenih sobova „mamaca“, kojima se Sami služe da hvataju divlje sobove. Pored toga ima samo dvadeset goveda, dvadeset ovaca i dvadeset svinja. Njegov izvještaj, umetnut u engleski prijevod historičara Orozija, sadrži prvu pojavu riječi za soba u staroengleskom, u obliku hranas.

Godine 1673. u Frankfurtu izlazi Lapponia Johannesa Schefferusa, profesora iz Uppsale. Djelo, koje je naručio kancelar univerziteta Magnus De la Gardie, trebalo je, između ostalog, ušutkati jednu glasinu: u Evropi se pričalo da švedske pobjede nešto duguju magiji Samija. Schefferus nikada nije bio u Laponiji. Oslanja se na izvještaje svećenika sa sjevera Švedske i na samijske predmete iz privatnih zbirki.

Knjiga je prevedena na engleski u Oxfordu 1674., na njemački 1675., na francuski 1678. i na holandski 1682. Među njenih 26 drvoreza jedan prikazuje čovjeka koji sjedi u saonicama koje vuče sob. Za generacije čitalaca Laponija je prije svega to: snijeg, niske saonice i upregnut sob.

Odakle dolazi riječ za soba?

Engleska riječ reindeer posuđena je iz skandinavskih jezika, poput staroislandskog hreindýri ili švedskog rendjur. Prvi dio, rein, dolazi od germanskog korijena nesigurnog porijekla, vjerovatno povezanog s rogovima životinje. Drugi, deer, prvobitno je označavao bilo koju životinju. Nakon Ottarovog izvještaja riječ se u engleskom ponovo pojavljuje tek oko 1440.

Ko uzgaja prave sobove? Samijski uzgajivači iz Laponije

Sami žive na sjeveru Norveške, Švedske, Finske i na poluostrvu Kola u Rusiji. Nordregio, istraživački institut Nordijskog vijeća ministara, procjenjuje da ih ima između 65.000 i 100.000: oko 40.000 u Norveškoj, 15.000 do 25.000 u Švedskoj, oko 10.000 u Finskoj i oko 2.000 u Rusiji. To su procjene, jer nijedna od tih zemalja ne popisuje etničko porijeklo. Nordregio broji deset samijskih jezika. Sobove uzgaja samo dio Samija.

U Norveškoj uzgajivači rade zajedno u okviru siide, grupe vlasnika koji zajednički čuvaju sobove na jednom području. U 2006/2007. zemlja je imala 556 jedinica siide i 2.936 osoba koje su živjele od uzgoja. Zanimanje se promijenilo šezdesetih godina 20. stoljeća s onim što Međunarodni centar za uzgoj sobova naziva revolucijom motornih sanki, nakon koje su došli četverocikli, motocikli i helikopteri. Meso je glavni proizvod, uz kože, kosti i rogove.

• Norveška: oko 241.000 sobova 2007., stado koje se kreće oko 200.000 grla.
• Švedska: oko 220.000 sobova 2007., između 150.000 i 300.000 tokom 20. stoljeća.
• Finska: oko 207.000 sobova u 2004/2005., s vrhuncem iznad 250.000 sedamdesetih i osamdesetih godina.
• Oznake na uhu: svako mladunče mora do 31. oktobra svoje prve godine nositi registrovanu oznaku svog vlasnika; u Švedskoj postoji dvadesetak odobrenih zareza, kombinovanih na tridesetak načina, svaki sa svojim imenom.

U Norveškoj Zakon o uzgoju sobova iz 2007. vezuje pravo na posjedovanje sobova na samijskom pašnjačkom području za oznaku na uhu, a za nju osoba mora biti Sami i uzgoj mora biti glavno zanimanje nje same, jednog od roditelja ili jednog od djedova i baka. U Švedskoj uprava okruga određuje gornju granicu broja sobova za svako samijsko selo, ali ne i za svakog vlasnika. Brojanje se obavlja u proljeće, prije okota.

Kako su pravi sobovi stigli u Ameriku?

Na Aljasci riječ sob označava samo pripitomljene životinje; njihovi divlji rođaci, iste vrste, zovu se karibui. Godine 1891. misionar Sheldon Jackson i William T. Lopp dovode prve sobove iz Sibira. Rezultati razočaravaju, pa se Jackson okreće Laponiji: oglasima u skandinavskim novinama zapošljava uzgajivače, i prva grupa stiže 1894.

1. 1891Sheldon Jackson i William T. Lopp uvoze prve sobove iz Sibira na Aljasku.
2. 1894Dolazak prve grupe samijskih uzgajivača, zaduženih da obuče domorodačke šegrte.
3. 1898Vladina ekspedicija: više od 500 sobova s uzgajivačima prolazi kroz New York, a zatim Seattle, na putu prema Aljasci.
4. 1900Kraj ugovora: neki ostaju, drugi odlaze u zlatnu groznicu ili se vraćaju u Laponiju.
5. 1926Lomen Company i robna kuća Macy’s pokreću božićne parade s Djedom Mrazom i zapregama sobova.

Ekspedicija iz 1898. odgovor je na zakon od 18. decembra 1897. kojim je odobreno 200.000 dolara, jer se Jackson boji gladi među tragačima za zlatom na Klondikeu. Ugovor potpisan 24. januara 1898. predviđa dvije godine rada, besplatnu njegu i školu za djecu. Sa suprugama i djecom grupa broji 170 osoba, Samija, Norvežana, Šveđana i Finaca.

Dvadesetih godina 20. stoljeća stada na Aljasci daleko premašuju 100.000 grla, a firma braće Lomen želi prodavati njihovo meso i krzno po cijeloj zemlji. Godine 1926. udružuje se s Macy’som i organizuje božićne parade u kojima Djedovi Mrazovi stižu na saonicama koje vuku pravi sobovi, a vode ih samijski i domorodački uzgajivači. Prvi Djed Mraz tih parada zove se Matthis Ivar Klementsen Nillika. Portland, Saint Paul, Boston, Chicago i Brooklyn imaju ih sve do tridesetih godina.

Braća Lomen u novinama objavljuju i lažna dječija pisma u kojima se pita hoće li Djed Mraz doći sa svojim sobovima. Međunarodni centar za uzgoj sobova, koji navodi tu epizodu, vidi u Carlu Lomenu, prozvanom „kralj sobova“, jednog od tvoraca komercijalne verzije Djeda Mraza i njegove zaprege. Ako želite napisati pravo pismo, bez ikakve trgovačke namjere, posjetite našu stranicu za pismo.

Odakle dolazi Rudolph, sob crvenog nosa?

Rudolph je rođen u jednoj kancelariji u Chicagu. Godine 1939. lanac robnih kuća Montgomery Ward traži od jednog od svojih tekstopisaca za reklame, Roberta L. Maya, koji je diplomirao na Dartmouthu 1926., božićnu knjižicu koju bi poklanjali djeci. May bira soba i od njega pravi ružno pače velikog srca. Kasnije će reći da se inspirisao vlastitim djetinjstvom stidljivog dječaka, niskog i nikad prvog izabranog u ekipu.

Tekst piše za pedesetak sati, u strašnoj godini: njegova supruga Evelyn, bolesna od raka, umire 28. jula 1939. Denver Gillen, umjetnik iz grafičkog odjela robne kuće, ide s njim i njegovom kćerkom Barbarom u zoološki vrt da proučavaju sobove. Podjela počinje 1. novembra 1939. i tokom sezone razdijeljeno je 2,4 miliona primjeraka. Zbog nestašice papira u ratu ponovno izdanje čeka do 1946.: još 3,6 miliona primjeraka.

Prvog januara 1947. uprava Montgomery Warda prepušta prava Mayu, zaduženom zbog bolničkih troškova prve supruge. Njegov šurjak Johnny Marks 1949. komponuje pjesmu. Gene Autry je snima 27. juna 1949., Columbia je objavljuje u septembru i ona za Božić 1949. dolazi na prvo mjesto američkih top-lista prodaje: 1,75 miliona ploča u prvoj sezoni, ukupno 12,5 miliona za njegovu verziju.

Šestog decembra 1964. NBC emituje animirani film rađen tehnikom kadar po kadar, u produkciji Videocraft Internationala, kasnije firme Rankin/Bass, u okviru programa General Electric Fantasy Hour. Narator je Burl Ives. U filmu se pojavljuju Hermey, vilenjak koji sanja da postane zubar, i ostrvo odbačenih igračaka. Film se prikazuje svake godine od 1964., što je najduže trajanje nekog božićnog programa na američkoj televiziji. Pjesmu pronađite među našim božićnim pjesmama.

Jesu li sobovi Djeda Mraza ženke?

To pitanje se vraća svake zime, i ima ozbiljnu osnovu. Prema Odjelu za ribolov i lov Aljaske, sob, ili karibu, jedini je član porodice jelena kod kojeg rogove nose oba spola. Rogovi odraslih mužjaka su veliki i masivni, a rogovi ženki kraći i tanji.

Sve zavisi od kalendara odbacivanja rogova. Najveći mužjaci gube svoje krajem oktobra, nakon sezone parenja. Mladi mužjaci i ženke koje nisu bređe zadržavaju ih do aprila, a bređe ženke sve do okota, krajem maja ili početkom juna. Sob koji 24. decembra još nosi velike rogove je, dakle, vjerovatno ženka, ili mladi mužjak. Veliki mužjaci tada već imaju golu glavu.

Kako izgleda pravi sob?

• Težina: 80 do 120 kg za odraslu ženku, u prosjeku 159 do 182 kg za mužjaka, s rekordima od 318 kg.
• Papci: široki i udubljeni, šire se da drže životinju na snijegu i služe kao vesla kada pliva.
• Putovanja: neka stada migriraju i do 640 km između ljetnih i zimskih pašnjaka, a mogu preći 80 km u jednom danu.
• Zimski jelovnik: lišajevi, čuveni „sobov lišaj“, suhi šaš i mali grmovi poput borovnice.
• Oči: reflektujući sloj na dnu oka ljeti je zlatne boje, a zimi tamnoplav, prema studiji University College Londona i Univerziteta u Tromsøu objavljenoj 2013.

Mogu li sobovi letjeti?

Nijedan stari tekst to ne kaže za soba Djeda Mraza prije 1821., kada već juri „iznad dimnjaka“. Dalje u prošlosti, „jelenski kamenovi“ Mongolije i Altaja, nadgrobne stele stare najmanje 3.000 godina, često prikazuju jelene izduženih rogova koji kao da polijeću. Ponekad se čita da leteći sobovi potiču od šamana koji su jeli muhaginju: Međunarodni centar za uzgoj sobova većinu tih priča smatra izmišljenim i netačnim. U selu je objašnjenje jednostavnije, a može se posjetiti na karti sela.