Kako se Djed Mraz zove u svijetu? Njegova imena, zemlju po zemlju

Zašto Djed Mraz ima toliko imena?

Gotovo sva imena Djeda Mraza spadaju u četiri porodice. Prva je porodica sveca: Sinterklaas u Nizozemskoj, Święty Mikołaj u Poljskoj, Άγιος Βασίλης u Grčkoj. Druga od njega pravi božićnog „oca“ ili „čovjeka“: Père Noël, Father Christmas, Babbo Natale, Weihnachtsmann, Kerstman. Treća ga vezuje za zimu, kao Дед Мороз, ruski „djed Mraz“, ili Télapó, mađarski „otac Zima“. Četvrta dolazi iz starih nordijskih vjerovanja: jarac u Finskoj, vilenjak sa seoskog imanja u Norveškoj i Švedskoj.

I samo englesko ime dolazi iz prve porodice. Santa Claus je iskrivljeni oblik imena Sinterklaas, nizozemskog imena svetog Nikole, biskupa Mire u 4. stoljeću. Jedan od njegovih oblika, „St. A Claus“, pojavljuje se u njujorškoj štampi već 1773, a nizozemska pjesma koju je John Pintard objavio u New Yorku 1810. još piše „Sancte Claus“. Cijela priča o toj preobrazbi ispričana je u pravoj priči o Djedu Mrazu.

Ime često otkriva i datum. Svetac dolazi na dan svog praznika: 6. decembra Nikola, 1. januara Vasilije. „Božićni čovjek“ dolazi 24. uveče. Djed Mraz, pak, služi Novoj godini. Znati kako neka zemlja zove Djeda Mraza gotovo uvijek znači znati kada njena djeca otvaraju svoje paketiće.

Père Noël, Babbo Natale, Papá Noel: imena božićnog „oca“

U Francuskoj, u francuskom dijelu Belgije, u francuskom dijelu Švicarske i u Quebecu kaže se Père Noël. To ime ima čak i svoju službenu adresu: od 1962. francuska pošta La Poste odgovara na dječja pisma. Služba nastaje za vrijeme ministra pošta Jacquesa Maretta, uz pomoć njegove sestre, pedijatrice i psihoanalitičarke Françoise Dolto. Sekretarijat Père Noëla smješten je u Libourneu, u departmanu Gironde, i danas prima više od milion pisama godišnje. Da napišete svoje, posjetite našu stranicu za pismo.

Engleska ima svoj lik, stariji od Santa Clausa: Father Christmas. Godine 1616, u svom komadu *Christmas, His Masque*, Ben Jonson ga pušta da govori kao staromodni starac koji ponavlja „I am old Gregorie Christmas still“. U viktorijansko doba postaje simbol obilne trpeze, a zatim se postepeno stapa s američkim Santa Clausom. Danas britanska djeca koriste oba imena bez razlike.

Na italijanskom se kaže Babbo Natale. Rječnik Treccani navodi da je *babbo* kolokvijalna i nježna riječ za „tata“, posebno raširena u Toskani, i opisuje Babba Natalea kao bradatog starca u crvenoj odjeći obrubljenoj bijelim koji djeci donosi poklone. Na portugalskom je Pai Natal, na španskom u Španiji i Argentini Papá Noel, na katalonskom Pare Noel. U Brazilu se piše Papai Noel, a zovu ga i Bom Velhinho, „dobri starčić“.

• Wales: Siôn Corn, doslovno „Ivan iz dimnjaka“
• Irska (na irskom): Daidí na Nollag, „božićni tata“
• Danska: Julemanden, „božićni čovjek“
• Hrvatska: Djed Božićnjak, „božićni djed“
• Čile: Viejito Pascuero, doslovno „uskršnji starčić“
• Kina: 圣诞老人 (Shèngdàn Lǎorén), „božićni starac“
• Japan: サンタクロース (Santa Kurōsu), kojeg djeca često zovu サンタさん (Santa-san)

U Japanu je englesko ime zadržano gotovo neizmijenjeno, zapisano katakanom, pismom rezervisanim za strane riječi. Nastavak *-san*, koji se dodaje imenu odrasle osobe koju poštujemo, dovoljan je da posjetilac postane blizak.

Kako se Djed Mraz kaže na njemačkom i nizozemskom?

Na njemačkom se Djed Mraz zove der Weihnachtsmann, „božićni čovjek“. Najprisutniji je na sjeveru, u centru i na istoku Njemačke. Proslavila ga je pjesma *Morgen kommt der Weihnachtsmann* Augusta Heinricha Hoffmanna von Fallerslebena, napisana između otprilike 1835. i 1840. Godine 1848. slikar Moritz von Schwind u *Münchener Bilderbogenu* objavljuje lik „Herr Winter“, strogu figuru koje se ljudi klone, često navođenu među pretke ovog lika.

U katoličkim krajevima njemačkog govornog područja, u južnoj Njemačkoj, Austriji i dijelu Švicarske, poklone ne donosi on, nego Christkind, Dijete Isus. U Austriji poštanski ured u Christkindlu, dijelu grada Steyra, od 1950. prikuplja pisma upućena Djetetu Isusu. Amerikanci su njegov umanjeni oblik *Christkindl* pretvorili u Kris Kringle, što je već od 1845. postalo još jedno uobičajeno ime Santa Clausa u nekim dijelovima Sjedinjenih Država.

U Nizozemskoj i Flandriji jezik razlikuje dva lika. Kerstman, „božićni čovjek“, je Djed Mraz na američki način. Sinterklaas je sveti Nikola, i on je glavni darivatelj: veče poklona, *pakjesavond*, pada 5. decembra. Stiže parobrodom sredinom novembra, prve subote nakon 11. novembra, u luku koja se mijenja svake godine. Njegov bijeli konj Amerigo penzionisan je 2019. i zamijenjen konjem Ozosnel.

Knjiga koja je učvrstila sliku Sinterklaasa je slikovnica za djecu iz 1850, *Sint-Nicolaas en zijn knecht* („Sveti Nikola i njegov sluga“), koju je napisao učitelj Jan Schenkman; vjerovatno je pomogla da Nikoljdan postane dječji praznik. Sluga, Zwarte Piet, predmet je rasprave od 2010-ih, i mnogi mediji ga sada prikazuju samo s tragovima čađi: tada ga zovu *roetveegpiet*.

Joulupukki, Julenissen, Jultomten: zašto jarac i vilenjak?

Finsko ime uvijek iznenadi: Joulupukki znači „božićni jarac“ ili „jarac Yulea“. Potječe od narodnog običaja *nuuttipukki*: čovjek, često stariji, prerušen u jarca, išao je od kuće do kuće i dobijao ostatke božićnog obroka. Lik je s vremenom izgubio rogove i dobio bijelu bradu, ali ime je ostalo. Pripisuje mu se supruga, Joulumuori, „božićna starica“, o kojoj predaja govori malo.

Adresu mu je dao radio. Godine 1927. voditelj finskog radija Yle Markus Rautio objavljuje da Joulupukki živi na Korvatunturiju, planini u Laponiji čije ime znači „planina Uho“. Korvatunturi se danas nalazi na granici između Finske i Rusije. Za nastavak te geografije, od Rovaniemija do Sjevernog pola, pogledajte gdje živi Djed Mraz.

U Norveškoj se čeka Julenissen, a u Švedskoj Jultomten. Oba imena potječu od *nissea* ili *tomtea*, malog duha koji je čuvao seosko imanje: *tomte* znači otprilike „čovjek s imanja“. U početku se od njega ništa nije tražilo, nego ga se hranilo: činija kaše s komadićem putera odozgo, koju je u Norveškoj zamijenio sutlijaš. U Danskoj četrdesetih godina 19. stoljeća umjetnici poput Lorenza Frølicha i Johana Thomasa Lundbyea od njih prave *julenisser*, donosioce poklona.

Lice švedskog tomtea potječe od jedne ilustratorice. Godine 1881. Jenny Nyström crta *Tomtena* pjesnika Viktora Rydberga s bijelom bradom i crvenom kapom, inspirisana vlastitim ocem. Švedska je, uostalom, i prije njega poznavala jednog darivatelja: julbock, božićnog jarca, koji je donosio poklone sve do 19. stoljeća.

Kako se Djed Mraz zove u Rusiji i istočnoj Evropi?

U Rusiji se zove Дед Мороз (Ded Moroz), doslovno „djed Mraz“. Ne dolazi za Božić, nego za Novu godinu, i putuje sa svojom unukom Снегурочка (Snjeguročka), Snježnom djevojkom, u dugoj srebrnoplavoj haljini. Lik je imao buran život: 1928. sovjetska vlast ga proglašava „saveznikom popa i kulaka“. Dvadeset osmog decembra 1935. pismo Pavela Postiševa objavljeno u *Pravdi* ponovo otvara vrata novogodišnjim proslavama, i Ded Moroz se vraća.

Danas ima adresu: 1998. moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov proglasio je grad Veliki Ustjug, u Vologdskoj oblasti, službenom rezidencijom ruskog Deda Moroza. Bjelorusija mu je dala drugu kuću, u nacionalnom parku Bjelovješka šuma.

Ime je pratilo političku kartu 20. stoljeća. Nakon 1948. komunistička Rumunija uvodi Moș Gerilă, direktnu adaptaciju Deda Moroza, pored tradicionalnog Moș Crăciuna, „božićnog starca“. U Bugarskoj Дядо Мраз (Djado Mraz), uvezen iz Rusije, stoji pored lika Дядо Коледа (Djado Koleda), tradicionalnog božićnog djeda.

• Ukrajina: Дід Мороз (Did Moroz)
• Bjelorusija: Дзед Мароз (Dzjed Maroz)
• Poljska: Dziadek Mróz, pored Święty Mikołaj (sveti Nikola) i Gwiazdora
• Češka: Děda Mráz, ali poklone donose Ježíšek, mali Isus, i Svatý Mikuláš
• Hrvatska: Djed Mraz; Srbija: Деда Мраз (Deda Mraz); Bosna: Djed Mraz; Slovenija: Dedek Mraz
• Mađarska: Télapó, „otac Zima“, i Mikulás, sveti Nikola, početkom decembra

Zašto se grčki Djed Mraz zove Vasilije?

U Grčkoj se donosilac poklona zove Άγιος Βασίλης (Agios Vasilis), uobičajeni oblik imena Άγιος Βασίλειος ο Μέγας, sveti Vasilije Veliki. Vasilije je bio biskup Cezareje, u Kapadokiji, i umro je u Cezareji oko 1. ili 2. januara 379. Njegov praznik pada 1. januara: zato su Grci dugo darivali poklone upravo tog dana, a ne 25. decembra.

Novogodišnji kolač nosi njegovo ime: vasilopita. Legenda kaže da su utjerivači poreza oduzeli stanovnicima Cezareje nakit. Vasilije ih prisiljava da vrate zlato, ali više niko ne zna šta kome pripada. Tada ispeče veliki kolač sa zlatom unutra i podijeli komade: svako pronađe svoje. I danas se u tijesto prije pečenja stavlja novčić. Vasilopita se reže uveče 31. decembra ili 1. januara, po komad za svakog člana porodice, često i jedan za Hrista i jedan za svetog Vasilija, a ko pronađe novčić, imaće sreće cijele godine.

Kako Meksikanci i Kanađani zovu Djeda Mraza?

U Meksiku se jednostavno kaže Santa Claus, zadržavajući englesko ime. Ali on nije sam: djeca čekaju i El Niño Dios, Dijete Boga, a naročito los Tres Reyes Magos, Tri kralja, koji dolaze u noći s 5. na 6. januar. Te večeri mnoga djeca ostavljaju cipelu kod vrata. Neka stave pismo u balon napunjen helijem i puste ga u nebo. Jedan profesor kojeg je intervjuisao UNAM kaže jednostavno: u Meksiku „imamo i anglosaksonsku tradiciju Santa Clausa“, ali praznik Tri kralja i dalje zatvara sezonu.

Meksička pošta igra na obje strane. Svakog decembra Palacio Postal u Mexico Cityju, u ulici Tacuba, postaje „Palacio de los Deseos“, a božićna sandučad postavljaju se u 337 poštanskih ureda širom zemlje. Santa Claus ima adresu s poštanskim brojem, Calle Regalo br. 5, Colonia Nieve, Alcaldía Polo Norte, C.P. 00695, a Tri kralja imaju drugu. Correos de México prima prosječno 22.000 pisama godišnje, a 2019. poslano je 19.365 odgovora.

U Kanadi ime zavisi od jezika: Santa Claus na engleskom, Père Noël na francuskom. Oba lika dijele istu adresu, vjerovatno najpoznatiju na svijetu: Santa Claus, North Pole, H0H 0H0, Canada. Canada Post odgovara djeci više od četrdeset godina, na jeziku njihovog pisma. Program prima više od milion pisama godišnje i oslanja se na volontere, zaposlene i penzionere pošte; do 2012. već je odgovorio na više od 20 miliona pisama za trideset godina.

Kanada je otišla dalje od drugih: 23. decembra 2008. savezna vlada dodijelila je Djedu Mrazu kanadsko državljanstvo. U Sjedinjenim Državama, konačno, kaže se Santa Claus, Santa ili Saint Nick, a stari Kris Kringle opstaje u filmovima i pjesmama. Na havajskom postaje Kanakaloka.