Božić u Japanu: Santa-san, pohovana piletina, torta s jagodama i veče za zaljubljene

Slavi li Japan Božić?

Da, ali na svoj način. Prema japanskoj Agenciji za kulturu, zemlja je krajem 2021. godine imala oko 1,9 miliona kršćana, odnosno 1,1% stanovništva. Božić, クリスマス (*kurisumasu*), stoga gotovo da nema ništa vjersko: to je sezonski praznik izloga i svjetala, bez slobodnog dana. Pravo porodično okupljanje zime je Nova godina, お正月 (*o-shōgatsu*), koja obično traje do 4. januara.

Kršćanstvo je stiglo rano, a zatim je bilo izbrisano iz zemlje više od dva stoljeća. Isusovac Franjo Ksaverski iskrcao se 1549. godine u današnjoj prefekturi Kagoshima. Godine 1552. njegov saputnik Cosme de Torres okupio je japanske vjernike u pokrajini Suō, današnjem Yamaguchiju, na božićnu misu koja se smatra prvom u zemlji. Godine 1587. edikt Toyotomija Hideyoshija zabranio je misije. Nakon pobune u Shimabari 1638. godine šogunat Edo zabranio je kršćanstvo na više od dva stoljeća; samo su ga neki „skriveni kršćani“ potajno ispovijedali oko Nagasakija i na otocima Amakusa.

Djed Mraz je, s druge strane, stigao mimo Crkve. Japanci ga zovu サンタクロース (*Santa Kurōsu*), a prisnije サンタさん (*Santa-san*), s nastavkom učtivosti koji od njega pravi poznanika porodice. Drugi načini na koje se zove Djed Mraz sabrani su u našem tekstu o njegovim imenima širom svijeta.

Kako je Božić stigao u Japan?

Božić se vraća s otvaranjem zemlje u eri Meiji, i to najprije preko trgovina. Prema magazinu Zoom Japon, prodavnica uvozne robe 明治屋 (Meidi-ya) postavlja svoje prve božićne ukrase 1900. godine, nakon preseljenja iz Yokohame u Ginzu, otmjenu četvrt Tokija. Jedna fotografija iz ere Taishō prikazuje njen izlog s natpisom „MERRY XMAS“ i reklamom na kojoj je, čini se, Djed Mraz. Njen osnivač, Isono Hakaru, studirao je u Engleskoj i želio je ponovo stvoriti ono što je tamo vidio. Pjesnik Masaoka Shiki, 正岡子規, napisao je haiku o Božiću još 1892. godine, sa 25 godina. U eri Taishō časopisi za dječake i djevojčice pune svoje decembarske brojeve božićnim pričama i ilustracijama, a 1925. godine izlaze prve japanske božićne markice, koje su se poklanjale donatorima kampanje protiv tuberkuloze.

Slučajnost u kalendaru zatim učvršćuje datum. Car Taishō umire 25. decembra 1926. godine, a zakon o praznicima uvodi na taj datum dan sjećanja. Dvadeset godina 25. decembar je tako neradni dan u Japanu, iz razloga koji nema nikakve veze s Božićem. Godine 1928. dnevnik Asahi Shimbun može napisati da je Božić postao godišnji događaj i da djeca obožavaju Djeda Mraza. U decembru 1931. Miyako Shimbun najavljuje da će Božić stići u više od 7.400 kafića.

Godine 1948. dan cara Taishōa je ukinut i 25. decembar ponovo postaje običan radni dan. Još jednom je bio blizu toga da postane praznik: od 1989. do 2018. rođendan cara Akihita, državni praznik, padao je 23. decembra i mnogim porodicama davao slobodan dan neposredno pred Božić. Od 2020. godine rođendan cara Naruhita slavi se 23. februara.

1. 1549Franjo Ksaverski iskrcava se u današnjoj prefekturi Kagoshima.
2. 1552Prva poznata božićna misa, u pokrajini Suō.
3. 1638Kršćanstvo je zabranjeno na više od dva stoljeća.
4. 1900Meidi-ya postavlja svoje prve božićne ukrase u Ginzi.
5. 1926Car Taishō umire 25. decembra, koji postaje neradni dan.
6. 1948Dvadeset peti decembar ponovo postaje običan dan.
7. 1974Prva božićna kampanja KFC-a Japan.

Zašto Japanci jedu KFC za Božić?

Sve počinje od jedne reklamne kampanje. Godine 1974. Kentucky Fried Chicken, koji je u Japan stigao nekoliko godina ranije, pokreće svoju prvu božićnu akciju pod sloganom „Kentucky za Božić“, クリスマスにはケンタッキー (*Kurisumasu ni wa Kentakkī*). Ponuda spaja kantu pohovane piletine i bocu vina, za proslavu među odraslima. Prema priči kompanije, ideja je potekla od jednog zaposlenika koji je u nekom tokijskom restoranu čuo stranog gosta kako se žali da u Japanu ne može naći ćurku.

Opklada je uspjela iznad svih očekivanja. Danas je 24. decembar najprometniji dan u godini za KFC Japan, s prometom koji je otprilike deset puta veći od prosječnog dana. Prednarudžbe počinju već krajem oktobra, a japanska turistička organizacija navodi da kupci rezervišu sedmicama unaprijed, a zatim satima čekaju u redu da preuzmu narudžbu. Prema Fortuneu, KFC Japan je 2018. godine između 21. i 25. decembra ostvario prodaju od oko 68 miliona dolara, gotovo 10% svog godišnjeg prometa.

Praznični meni mijenja se svake godine, s prilozima, ukrašenom kutijom i tanjirom za uspomenu. Ispred restorana kipovi pukovnika Sandersa, osnivača lanca, u prirodnoj veličini za sezonu se oblače u Djeda Mraza. Magazin Zoom Japon smatra da je ovaj običaj slavljenja Božića uz pohovanu piletinu vjerovatno jedinstven na svijetu, a zapadne posjetioce i dalje zabavlja.

Šta je japanska božićna torta?

Japanska božićna torta, クリスマスケーキ (*kurisumasu kēki*), nije ni panj ni puding. To je vrlo lagan biskvit, punjen i prekriven šlagom, ukrašen cijelim jagodama, često s malim šećernim Djedom Mrazom ili pločicom čokolade. Crveno-bijela, u bojama japanske zastave, naručuje se unaprijed i u decembru se prodaje u svim pekarama.

Njena historija vodi preko kuće 不二家 (Fujiya), lanca poslastičarnica prisutnog u cijeloj zemlji. Prema japanskoj nacionalnoj turističkoj organizaciji, Fujiyin slogan iz 1922. godine, „Jedimo tortu za Božić!“, pomogao je da se tradicija ustali. Torta kakvu danas poznajemo raširila se uglavnom nakon rata: prema Zoom Japonu, Fujiya je napravila njen prototip početkom 1950-ih, u vrijeme baby booma, kada šlag i jagode postaju znakovi ponovo stečenog blagostanja.

Torta je čak dala i jedan izraz. Osamdesetih godina „božićnom tortom“ nazivale su se neudate žene starije od 25 godina, poput torti koje, neprodane nakon 25. decembra, brzo gube vrijednost. Prema Zoom Japonu, izraz je postao rijedak, jer se mnoge Japanke udaju kasnije ili nikako, a biti neudata nakon 25. godine više nije stigma. Ako želite napraviti prazničnu tortu s djecom, pogledajte naše recepte.

Zašto je Badnje veče u Japanu praznik zaljubljenih?

U Japanu 24. decembar više liči na Valentinovo nego na porodičnu večeru. Parovi rezervišu sto u restoranu, šetaju ispod ukrasnih svjetala, obilaze božićne sajmove u njemačkom stilu i razmjenjuju poklone. Jedna pjesma služi kao muzička pozadina tih večeri: クリスマス・イブ („Christmas Eve“), pjesma 山下達郎 (Tatsuro Yamashita), objavljena na njegovom albumu *Melodies* 1983. godine.

Pjesma postaje slavna zahvaljujući reklamama željezničke kompanije JR Central za njen „Xmas Express“. Na vrh ljestvice prodaje dolazi 1990. godine, prodana je u gotovo dva miliona primjeraka i već više od trideset pet godina svake božićne sezone ponovo se pojavljuje među sto najprodavanijih. Porodica na Badnje veče ipak nije nestala: 2009. godine anketa robne kuće Printemps Ginza pokazala je da 53% samaca 24. decembar provodi s porodicom, a 47% na sastanku.

Ukrasna svjetla dio su prizora. Najdirljivija je vjerovatno Luminarie u Kobeu, 神戸ルミナリエ, nastala u decembru 1995. godine u znak sjećanja na žrtve velikog zemljotresa Hanshin-Awaji iz januara iste godine. Na Hokkaidōu festival Yukitoro u Jōzankei Onsenu osvjetljava okolinu svetišta Jōzankei sa oko 2.000 svijeća.

Kako Djed Mraz donosi poklone u Japanu?

Malo japanskih kuća ima kamin. Prema običaju, pokloni zato stižu u noći s 24. na 25. decembar i ujutro se nađu pored djetetovog jastuka, 枕元 (*makuramoto*). Japanska turistička organizacija navodi da mnoga djeca zamišljaju da se Djed Mraz pojavljuje kao čarolijom, bez prolaska kroz dimnjak. Ista organizacija podsjeća da se većina zimskih poklona razmjenjuje prije za Novu godinu, kada se porodice okupljaju.

Škole su tada već na raspustu za kraj godine, a zemlja se okreće Novoj godini. Usput Japan sebi priušti još jedan muzički ritual: Betovenovu Devetu simfoniju, 第九 (*daiku*), koja se na kraju godine izvodi posvuda. U Osaki je hor od 10.000 ljudi pjeva na njemačkom. Ako vaše dijete želi poslati svoju listu Santa-sanu prije 24. decembra, naša stranica za pismo otvorena je cijele godine.