Kako djetetu reći istinu o Djedu Mrazu, a da čarolija ne nestane

Kada djetetu reći istinu o Djedu Mrazu?

Istraživanja ne određuju tačan uzrast. Prosječna dob u kojoj vjerovanje prestaje kreće se oko 8 godina u novijim studijama, uz velike razlike. Candice Mills, psihologinja s Univerziteta u Teksasu u Dallasu, savjetuje roditeljima da „prate dijete“ kada se približi dobi u kojoj se javlja sumnja, umjesto da unaprijed odrede datum.

Ni sami roditelji nisu jedinstveni. Od 39 roditelja koje je 2012. anketirao tim Karla Rosengrena, 46 % smatralo je da dijete istinu treba otkriti samo, 39 % da je to zadatak roditelja, a 13 % da treba kombinovati oboje. Deset roditelja koji su planirali uzrast u kojem će prestati održavati mit navodili su u prosjeku 7,3 godine, u rasponu od 5 do 10 godina.

Prema studiji Mills i Goldstein objavljenoj u časopisu Developmental Psychology, najvažnije je izbjeći tri okolnosti. Odrasli koji su otkriće pamtili isključivo kao nešto loše saznali su istinu kasnije od drugih, naglo i od treće osobe, a ne sami. Postepeno otkriće, u dobi bliskoj prosjeku, od vas ili kroz vlastito razmišljanje djeteta, ispunjava sve dobre uslove.

Šta odgovoriti kada dijete pita: „Postoji li Djed Mraz?“

Vaš prvi odgovor može biti pitanje. To je najdosljedniji savjet istraživača: pitati dijete šta ono misli ili spomenuti šta „neki ljudi“ vjeruju. Tako saznajete traži li utjehu ili želi istinu, a djetetu ostavljate vremena da samo izvede zaključke.

Mnoge porodice ovu dilemu stvarno osjećaju. U anketi Univerziteta u Exeteru objavljenoj 2018, 31 % roditelja reklo je da je poricalo da Djed Mraz ne postoji kada ih je dijete direktno pitalo, a 40 % to nije učinilo. Mills predlaže da se najprije zapitate koji vam je cilj: želite li da vjeruje što duže, po svaku cijenu?

• „Šta ti misliš?“ pušta dijete da iznese svoje razmišljanje.
• „Zašto to pitaš?“ otkriva je li nešto čulo u školi.
• „Neki ljudi misle da… drugi misle da…“ otvara vrata, a ne gura ih.
• „Želiš li stvarno znati?“ djetetu daje posljednju riječ o trenutku.

Ako je odgovor „da, želim znati“, recite to jednostavno, bez okolišanja i dugih objašnjenja. Dijete koje vam dvaput postavi isto direktno pitanje, gledajući vas u oči, često je već shvatilo. Prije svega provjerava može li računati na to da ćete mu reći istinu.

Šta reći prema uzrastu djeteta

Rečenice koje slijede nisu iz neke studije: to su primjeri za prilagođavanje, sastavljeni prema smjernicama istraživanja (pratiti dijete, izbjeći grubost, cijeniti njegovo razmišljanje). Mills podsjeća da neka djeca teže podnose osjećaj da su prevarena. Svoje dijete poznajete bolje od svih.

Oko 6 ili 7 godina: odgovoriti bez presuđivanja

U ovoj dobi mnoga djeca postavljaju pitanje, a da zapravo ne žele konačan odgovor. Možete reći: „To je jako dobro pitanje. A šta ti vjeruješ?“ Zatim: „Neka djeca iz tvog razreda ne vjeruju, a neka vjeruju. Djed Mraz je priča koju mnoge porodice vole pričati.“ Ako se dijete umireno vrati igri i pređe na nešto drugo, dalo vam je svoj odgovor.

Oko 8 ili 9 godina: odati priznanje istražitelju

Ovo je doba računanja i tragova. Pohvalite način razmišljanja: „Primijetio si da rukopis na etiketi liči na moj? Pravi si detektiv.“ Zatim, ako insistira: „Da, roditelji stavljaju poklone. Djed Mraz je duh Božića, a veliki ga održavaju živim za male.“ U studiji Mills neka su djeca rekla da su ponosna što su sama otkrila. Pružite mu taj ponos.

Od 10 godina naviše: razgovarati kao jednak s jednakim

Starijem djetetu treba priznati da zna, a ponekad i odavno. Možete reći: „Mislim da si shvatio već prije nekog vremena. Hvala ti što si igrao igru, bilo je velikodušno od tebe.“ Objasnite i zašto ste to radili: „Htjeli smo da doživiš istu čaroliju kao mi u tvojim godinama.“ Odrasli koje su anketirale Mills i Goldstein, a koji su istinu saznali kasno i naglo, imali su najgore uspomene: iskrenost o vašim razlozima smanjuje taj rizik.

Kako sačuvati čaroliju: uvesti dijete u tim Djeda Mraza

Mnoge porodice otkriće pretvaraju u unapređenje. Dijete ne saznaje samo da Djed Mraz ne silazi kroz dimnjak: saznaje da sada prelazi na drugu stranu, među one koji stvaraju čaroliju. Etnolog Claude Lévi-Strauss još je 1952, u eseju „Mučeni Djed Mraz“ (Le Père Noël supplicié), primijetio da odrasli ne vjeruju u Djeda Mraza, ali podstiču djecu da vjeruju. Pridružiti se odraslima u toj ulozi ima nešto od obreda prelaska.

Ova ideja ima smisla iz jednostavnog razloga: većina ljudi drži do tradicije i kada zna istinu. Kod Mills i Goldstein između 87 % i 95 % odraslih željelo je slaviti Djeda Mraza sa svojom djecom ili je to već činilo. Vaše dijete ne gubi Božić, samo mijenja mjesto u njemu.

• S njim izabrati anonimni poklon za nekoga iz porodice ili za akciju prikupljanja igračaka, a da nikada ne kaže da je od njega.
• Povjeriti mu zadatak „vilenjaka“: napuniti čarape, sakriti poklone, zagristi mrkvu ostavljenu za sobove.
• Pomoći mu da za malog rođaka napiše odgovor Djeda Mraza ili da mlađem djetetu pomogne na našoj stranici pismo Djedu Mrazu.
• Pokazati mu iza kulisa: naše stranice o vilenjacima i o Santa Trackeru postaju alati koje koristi za druge.

Šta s mlađom braćom i sestrama?

To je često prava briga roditelja: da stariji oda tajnu mlađem. Podaci prilično umiruju kada je riječ o sposobnosti djece da čuvaju tajnu. U anketi iz Exetera 65 % ispitanika kaže da je nastavilo igrati igru iako je već znalo istinu. Starije dijete koje zna šutjeti zbog sebe može šutjeti i zbog drugoga.

Najdjelotvornije je starijem djetetu dati jasnu ulogu, a ne samo zabranu. „Sada si dio tima i tvoj mali brat računa na tebe“ djeluje bolje od „Samo nemoj ništa reći“. S njim pripremite rečenice za slučaj da ga mlađi pita: „Pitaj mamu i tatu“ iskren je izlaz koji nikoga ne izdaje.

Šta s vilenjakom na polici (Elf on the Shelf) kada dijete zna?

Vilenjak na polici potiče iz američke slikovnice koju su 2005. same objavile Carol Aebersold i njena kćerka Chanda Bell, „The Elf on the Shelf“. Princip: vilenjak kojeg šalje Djed Mraz posmatra djecu tokom adventa, svake noći odleti na Sjeverni pol da podnese izvještaj i nikada ga ne smijete dodirnuti jer bi izgubio čaroliju. Na Badnje veče odlazi.

Koncept ima i kritičare. Univerzitetska profesorica Laura Pinto ocijenila je 2014. da on djecu navikava na ideju da je normalno biti pod nadzorom. Drugi, poput psihologinje Judith Tellerman, u njemu naprotiv vide tek vizuelni podsjetnik na lijepo ponašanje. Kada dijete otkrije istinu o Djedu Mrazu, odmah se postavlja pitanje: ko je svake noći premještao vilenjaka?

• Povjerite ga starijem djetetu: ono ga od sada svake večeri premješta za mlađe, kao prvi zadatak u timu Djeda Mraza.
• Zadržite ga kao porodični ukras, bez uloge nadzornika, na istom mjestu cijeli decembar.
• Pošaljite ga „u penziju“: posljednje pismo vilenjaka koje zahvaljuje djetetu i najavljuje da se zauvijek vraća na Sjeverni pol.

Ako je vilenjak uglavnom služio za lijepo ponašanje, otkriće je prilika da promijenite pristup. Razgovarajte s djetetom direktno o tome šta od njega očekujete, bez posrednika. Naš detektor dobre djece ostaje igra za dijeljenje, a ne alat za kontrolu.

A šta ako je dijete tužno ili ljuto?

Pripremite se na tu mogućnost, ali je se ne bojte. Otprilike trećina djece i polovina odraslih koje su anketirale Mills i Goldstein sjećala se barem jedne negativne emocije u trenutku otkrića. U anketi iz Exetera 15 % ispitanika osjećalo se izdanim od roditelja, a 10 % je bilo ljuto.

Te emocije uglavnom brzo prolaze. Manje od trećine učesnika kod Mills i Goldstein opisalo je nelagodu dužu od dvije sedmice, a studija ne bilježi „drastičan gubitak povjerenja“ u roditelje. U studiji Andersona i Prenticea iz 1994. godine 52 djece iz Teksasa opisivalo je čak prilično pozitivne reakcije, dok su njihovi roditelji bili tužni. Moguće je da ćete vi taj trenutak teže podnijeti od svog djeteta.

• Prihvatiti emociju bez ispravljanja: „Razočaran si, razumijem. I ja sam bio tužan kada sam saznao.“
• Objasniti namjeru: „Nismo te htjeli prevariti, htjeli smo ti pokloniti nešto radosno.“
• Umiriti ga u vezi s onim što slijedi: pokloni, čarape, svečani obrok i tradicije ostaju.
• Dati vremena: vratiti se temi dan ili dva kasnije, kada dijete svari novost.