Kako se Božić slavi u Francuskoj? Réveillon, bûche, santoni i 13 deserta

Kada počinje Božić u Francuskoj?

Francuski božićni kalendar proteže se na više od mjesec dana. Počinje na istoku Svetim Nikolom, 6. decembra, praznikom koji je mnogo življi u Lorraineu, Alzasu i na sjeveru nego u ostatku zemlje. Završava se početkom januara Bogojavljenjem i kolačem galette des rois, lisnatim tijestom punjenim kremom od badema u kojem se krije figurica: ko je pronađe, postaje kralj ili kraljica.

1. 4. dec.Sveta Barbara: u Provansi se sije pšenica u tri posudice, koja do Božića treba proklijati.
2. 6. dec.Sveti Nikola u Lorraineu, Alzasu i na sjeveru, s povorkama u Nancyju i Saint-Nicolas-de-Portu.
3. Od kraja nov. do kraja dec.Božićni sajmovi, među njima Christkindelsmärik u Strasbourgu, nastao 1570.
4. 24. dec.Réveillon, ponoćna misa, a u Provansi gros souper, nakon kojeg slijedi trinaest deserta.
5. 25. dec.Pokloni Djeda Mraza ispod jelke, a zatim božićni ručak.
6. Početak jan.Bogojavljenje i galette des rois, 6. januara ili prve nedjelje u januaru.

Ovaj kalendar objašnjava zašto dvoje francuske djece ne doživljava nužno isti Božić. Dijete iz Lorrainea može dobiti slatkiše dva puta u tri sedmice, jednom od svetog Nikole, drugi put od Djeda Mraza. Dijete iz Provanse vidjet će da sto od 24. decembra ostaje postavljen tri dana. Historija svetog Nikole u Lorraineu ima svoj članak: ko je bio sveti Nikola.

Ko donosi poklone u Francuskoj: Djed Mraz ili sveti Nikola?

U najvećem dijelu zemlje dolazi Djed Mraz, Père Noël, u noći s 24. na 25. decembar. Djeca su nekad stavljala cipele ispred kamina da ih on napuni, a magazin FrenchEntrée podsjeća da su se na jelku kačile i male igračke, bombone i voće. Danas paketi najčešće čekaju ispod jelke ujutro 25. decembra.

Ovaj Djed Mraz s bijelom bradom i crvenim kaputom u Francuskoj se ustalio uglavnom nakon Drugog svjetskog rata. Nije svuda dočekan raširenih ruku: 23. decembra 1951. dio sveštenstva u Dijonu spalio je njegovu lutku ispred katedrale Saint-Bénigne. Sljedećeg dana kanonik Kir, gradonačelnik grada, ponovo ga je doveo na krovove gradske vijećnice. Cijela priča ispričana je u članku prava priča o Djedu Mrazu.

Na istoku sveti Nikola nikad nije ustupio mjesto. Dolazi u noći s 5. na 6. decembar, kao biskup, s mitrom i štapom, a za njim ide Père Fouettard, koji prijeti neposlušnoj djeci. Tradicionalno donosi narandžu i medenjak sa svojim likom, a djeca mu ostavljaju čašicu rakije od mirabele, uz šećer i šargarepu za magarca. Njegovi pratioci razlikuju se od regije do regije; razvrstali smo ih u članku ko donosi poklone u svijetu.

Jedna adresa povezuje svu tu djecu: od 1962. francuska pošta La Poste odgovara na pisma upućena Djedu Mrazu. Sekretarijat Djeda Mraza nalazi se u Libourneu, u departmanu Gironde, i dovoljno je na kovertu napisati „Père Noël“. Da svoje pismo pošaljete u selo, koristite našu stranicu za pismo.

Šta je božićni réveillon?

Riječ dolazi od glagola *réveiller*, probuditi. Rječnik Trésor de la langue française informatisé definira je kao svečani obrok u noći Božića i, od kraja 19. stoljeća, u noći Nove godine. Značenje noćnog obroka potvrđeno je već 1531., kod Charlesa de Bourdignéa, kao „mali obrok u društvu tokom noći“.

Prvobitno se bdjelo do ponoćne mise, a jelo se po povratku, usred noći. Mnoge porodice su obrnule redoslijed i večeraju 24. navečer prije mise, ili bez mise. Princip se nije promijenio: duga večera, brižljivije pripremljena od onih u ostatku godine, koja se dijeli prije nego što stignu pokloni.

Jelovnik se razlikuje od regije do regije. FrenchEntrée kao glavna jela navodi ćurku, kopuna, gusku, piletinu i boudin blanc, bijelu kobasicu, uz ostrige kao predjelo i bûche za desert.

Zašto se za Božić jede bûche?

Prije nego što je postala kolač, bûche je bila prava klada. Prema Gradu Parizu, običaj navodno potječe od obreda na kraju zimskog solsticija na sjeveru Evrope: palio se veliki komad drveta. U Provansi turistička organizacija Marseillea opisuje obred cacho fio: najstariji član porodice, često djed, palio je kladu od masline ili voćke, blagosiljao vatru i polijevao je kuhanim vinom izgovarajući formulu na provansalskom.

Kolač je, s druge strane, pariški. Stranica Grada Pariza podsjeća da slastičar Pierre Lacam, nekadašnji majstor sladoleda monegaškog princa Charlesa III., objavljuje recept u knjizi iz 1890. Kaže da ga je inspirirao Antoine Charabot, slastičar iz kuće Quillet u ulici Buci, u 6. arondismanu. Tačan datum prve bûche ostaje nepoznat.

Prema istom izvoru, pariški slastičari su bûche proširili po cijeloj zemlji nakon 1945. Zadržala je izgled drveta: rolani biskvit, krema izbrazdana da podsjeća na koru, ponekad gljive od bezea. Za kuhanje u porodici tokom praznika Gospođa Mraz dijeli svoje recepte u našim receptima.

Kojih je 13 božićnih deserta u Provansi?

U Provansi se veče 24. decembra zove gros souper, velika večera. Prema zvaničnoj stranici France.fr, to je posni obrok, bez mesa, ali obilan: sedam jela, u spomen na Kristove rane, među kojima bakalar à la raïto, provansalski sos od paradajza. Završava se trinaest deserta, koje turistička organizacija Marseillea povezuje s Posljednjom večerom: dvanaest deserta za dvanaest apostola, jedan za Krista.

Postavka je važna koliko i jelovnik. Sto se postavlja s tri stolnjaka, okružuje s tri svijeće i na njega se stave tri posudice pšenice posijane na Svetu Barbaru, 4. decembra, kao simbol Svetog Trojstva. Deserti ostaju na stolu tri dana, i svaki gost bi trebao probati svaki od njih. Sve se prati kuhanim vinom.

• Pompe à l'huile, plosnata brioš s maslinovim uljem
• Bijeli nugat i crni nugat, koji se često predstavljaju kao dobro i zlo
• Četiri prosjaka: suhe smokve, suho grožđe, bademi i lješnjaci ili orasi, za četiri prosjačka reda
• Datule, čija koštica navodno nosi Kristov znak
• Zelena dinja čuvana na slami i bijelo grožđe čuvano u podrumu
• Zavisno od grada: calissons iz Aixa, kandirano voće, oreillettes, mandarine, pekmez od dunja, džem od lubenice

Tačan popis mijenja se od grada do grada i od porodice do porodice, i to je namjerno. Njegova historija je novija nego što se misli: turistička organizacija Marseillea broj trinaest datira u 1925.

Šta su provansalski santoni?

Jaslice ostaju u središtu francuskog Božića, naročito na jugu. Njihove male glinene figure zovu se santoni. Prema turističkoj organizaciji Marseillea, provansalski santon od nepečene gline nastao je u Marseilleu krajem 18. stoljeća, a stvorio ga je Jean-Louis Lagnel (1764-1822).

Njegov veliki izlog je Foire aux santons, sajam santona u Marseilleu, najstariji u Provansi, nastao, kako kaže turistička organizacija, „odmah nakon Revolucije“. Održava se svake godine od trećeg vikenda u novembru do početka januara u Staroj luci i otvara se misom na provansalskom.

Provansalske jaslice ne staju na Svetoj porodici, volu, magarcu i Tri kralja. One prikazuju cijelo selo: načelnika, pekara, svećenika, bubnjara, par Roma, slijepca i njegovog sina. Najpoznatiji je Ravi, ruku podignutih prema nebu, očaran rođenjem iako nema šta pokloniti. Po njemu je nastao francuski izraz „le ravi de la crèche“.

Zanat je vrlo živ: oko 120 radionica santona radi između Marseillea, Aubagnea i Aix-en-Provencea. U Allauchu Gilbert Orsini svake godine predstavlja pokretne jaslice od 100 m² sa 650 santona. Neke radionice prave čak i moderne likove, fudbalera ili majstora za pizzu, pored tradicionalnog pastira.

Odakle dolaze jelka i božićni sajmovi u Francuskoj?

Alzas je Francuskoj dao njene dvije najpoznatije božićne slike u svijetu. Prva je božićni sajam. Onaj u Strasbourgu, Christkindelsmärik, na alzaškom „sajam Djeteta Isusa“, nastao je 1570., što ga čini jednim od najstarijih u Evropi. Dugo je bio jedini u Francuskoj. Nakon što je bio ispred katedrale, na trgu Château i na trgu Kléber, 1871. se smjestio na trg Broglie.

Druga je jelka. U arhivu Sélestata knjiga računa od 21. decembra 1521. bilježi 4 šilinga isplaćena šumarima da čuvaju *meyen*, drveće, na dan Svetog Tome. Grad u tome vidi najstariji pisani spomen božićne jelke, a Humanistička biblioteka svake zime izlaže taj registar uz dva djela iz 1555. i 1600. Strasbourg daje još jedan često navođen datum, 1605., koji magazin FrenchEntrée uzima kao godinu prve božićne jelke u gradu.

Danas jelka i jaslice žive zajedno u mnogim dnevnim sobama, ponekad na istom komadu namještaja. Cijela historija jelke, od antičkog Rima do viktorijanskog doba, može se pročitati u članku kako je Božić počeo.