Odakle dolazi božićna čarapa? Od cipele svetog Nikole do čarape okačene na kamin

Zašto se za Božić kače čarape?

Ne postoji nijedan dokument koji kaže: „tog dana neko je okačio prvu čarapu“. Ono što imamo jeste legenda, legenda o svetom Nikoli, biskupu Mire u IV stoljeću. Jedan osiromašeni otac ne može dati miraz svojim trima kćerkama i spreman je prepustiti ih strašnoj sudbini. Nikola, koji mu želi pomoći a da ga ne ponizi, prolazi noću i baca vreću zlata kroz otvoren prozor.

Verzije se razilaze u jednom detalju koji je nama veoma važan. U jednoj zlato se jednostavno otkotrlja po podu. U drugoj, koju navodi zoolog Desmond Morris u knjizi Christmas Watching (1992), ono pada u čarapu ostavljenu da se suši pored vatre. Upravo je ta varijanta postala uzor: tajni dar, ostavljen noću, u odjeći položenoj pored ognjišta.

Neki pripovjedači vreće zamjenjuju trima zlatnim kuglama. Te tri kugle postale su jedan od simbola svetog Nikole, ali i znak zalagaonica, čiji je on zaštitnik. St. Nicholas Center, koji dokumentuje običaje vezane za sveca, navodi da se one često prikazuju narandžama ili čak jabukama. Na to ćemo se vratiti na dnu čarape.

Za cijelu priču o biskupu, njegov sabor u Nikeji 325. godine i njegove relikvije prenesene u Bari 1087. godine, pročitajte Ko je bio sveti Nikola?. Ovdje pratimo samo predmet: cipelu, a zatim čarapu.

Prije čarape, cipela: klompe iz Lorene i holandske cipele

Stoljećima se u Evropi ništa nije kačilo: cipele su se ostavljale. To se radilo uoči 6. decembra, dana svetog Nikole, a ne za Božić. Fondacija Napoléon, u članku posvećenom medenjacima i čokoladi za dan svetog Nikole, opisuje prizor kakav se živio u XIX stoljeću: uveče su djeca stavljala svoje klompe pored kamina, a svetac je ponovo prolazio s magarcem natovarenim slatkišima.

Sadržaj je zavisio od kuće. Isti članak spominje igračke u cipelama imućnih porodica, a orahe, lješnjake ili medene kolače u klompama ostalih. Navodi i jednog belgijskog regruta smještenog u kasarni u Parizu koji je u noći svetog Nikole 1809. godine dobio korpu slatkiša koju mu je poslala porodica. U Loreni, čiji je sveti Nikola zaštitnik, praznik 6. decembra nikad nije nestao.

U Holandiji je princip isti, samo s konjem umjesto magarca. Prema St. Nicholas Centeru, djeca stavljaju cipelu pored prozora, vrata ili grijanja, s crtežom, listom želja i mrkvom ili sijenom za Sinterklaasovog konja. Ponekad i tanjirić vode. Ujutro pronalaze čokoladne novčiće, čokoladno slovo svog inicijala, pepernoten i male poklone.

Sve do 1940-ih holandska djeca otkrivala su poklone u svojim cipelama ujutro 6. decembra. Danas se glavna proslava održava uveče 5. decembra, za porodičnim stolom. Cipela, međutim, ostaje pred vratima nekoliko večeri zaredom u novembru i početkom decembra.

Francuska je cipelu sačuvala čak i u svojim pjesmama. U pjesmi „Petit Papa Noël“, koju je napisao Raymond Vincy na muziku Henrija Martineta, a otpjevao Tino Rossi 1946. godine, dijete moli Djeda Mraza da ne zaboravi njegovu malu cipelu. Ploča drži rekord najprodavanijeg singla u Francuskoj.

Kako je čarapa stigla u New York?

Prelazak s cipele na okačenu čarapu vidi se u njujorškim tekstovima s početka XIX stoljeća. Washington Irving 1809. godine objavljuje svoju Historiju New Yorka, satiričnu hroniku holandske kolonije. U prvom izdanju piše da pod guvernerom Peterom Stuyvesantom dan svetog Nikole nikad nije prošao bez poklona ni bez „kačenja čarape u kamin“. U revidiranim izdanjima koja slijede običaj postaje „pobožna ceremonija“ prvih doseljenika, a čarapa se ujutro uvijek nađe „čudesno napunjena“.

Irving piše kao humorista i ništa ne dokazuje da su doseljenici iz XVII stoljeća zaista tako radili. Ali tekst je učvrstio sliku. Godinu dana kasnije, 6. decembra 1810, John Pintard naručuje od gravera Alexandera Andersona grafiku za prvu večeru svetog Nikole Historijskog društva New Yorka (New-York Historical Society). St. Nicholas Center opisuje je kao prvu američku sliku sveca: na njoj se vide dječiji slatkiši u čarapama okačenim na kamin.

1. 1809Washington Irving spominje čarapu okačenu u kaminu za dan svetog Nikole.
2. 1810Grafika Alexandera Andersona prikazuje čarape pune slatkiša okačene na ognjište.
3. 1821Knjižica The Children’s Friend šalje Santeclausa „svakog Badnjeg dana“ pored dječijih kreveta i čarapa.
4. 1823Pjesma „A Visit from St. Nicholas“ počinje čarapama okačenim na kamin „pažljivo“.

Knjižica iz 1821. godine, koju je u New Yorku objavio William B. Gilley, važna je dvostruko. Prvo, posjeta se više ne odvija 6. decembra, nego na Badnji dan. Drugo, posjetilac je u kućama vidio „krevete i čarape“, što pokazuje da čitalac taj predmet već očekuje. Za neposlušnu djecu ista knjižica predviđa dugu crnu brezovu šibu, ostavljenu umjesto igračaka.

Dvije godine kasnije, 23. decembra 1823, Troy Sentinel bez potpisa objavljuje pjesmu koja će 1837. godine biti pripisana Clementu Clarkeu Mooreu i koju će on preuzeti kao svoju u zbirci Poems 1844. godine. Njen treći stih zauvijek postavlja čarapu: „The stockings were hung by the chimney with care“. Dalje u pjesmi posjetilac se bez riječi daje na posao i napuni sve čarape prije nego što se vrati gore kroz dimnjak. O tom posljednjem gestu pročitajte Zašto Djed Mraz dolazi kroz dimnjak?.

Otkad se čarapa kači u Engleskoj i drugdje?

U Velikoj Britaniji tradicionalni lik zove se Father Christmas. Dugo je on više oličenje praznika i gozbi nego donosilac poklona. Kongresna biblioteka (Library of Congress), u članku na svom blogu Folklife Today koji je 2018. godine napisao Stephen Winick, dolazak američke mitologije, sa saonicama i letećim sobovima, smješta u 1860-e.

Dva lika stapaju se u 1870-im. Isti članak citira Oxford Dictionary of English Folklore: 1883. godine jedan francuski posjetilac u Engleskoj piše, kao nešto što svi znaju, da Father Christmas silazi kroz dimnjake i stavlja igračke i bombone u čarape.

Italija ima svoju čarapu, koja nema nikakve veze s Božićem. Befana, starica na metli, prolazi u noći s 5. na 6. januar, uoči Bogojavljenja, i dobroj djeci puni čarape slatkišima. Ostali dobijaju ugalj. Predstavljamo je zajedno s drugim donosiocima poklona u članku Ko donosi božićne poklone širom svijeta?.

Šta se stavlja u božićnu čarapu?

U engleskom govornom području za to postoji riječ: stocking stuffers, odnosno stocking fillers u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tako se zovu mali pokloni koji stanu u čarapu, za razliku od paketa ostavljenih ispod jelke. U nekim porodicama čarapa se otvara prva, odmah po buđenju, prije nego što odrasli ustanu. U drugima je ona glavni dio dječijeg Božića.

Zašto narandža na dnu čarape?

Narandža vodi direktno do legende. St. Nicholas Center objašnjava da se zlato koje je Nikola darovao često prikazuje zlatnim kuglama, a njih same simbolizuju narandže ili jabuke. Narandža ugurana na samo dno čarape tako podsjeća na svečev dar.

A ugalj?

Prijetnja ugljem pripada istoj porodici kao i brezova šiba iz knjižice iz 1821. godine. Prema zapadnoj tradiciji, dijete koje se tokom godine loše ponašalo dobija samo komad uglja. U Holandiji se nekad govorilo o krompiru ili maloj vrećici soli. Italijanska Befana, pak, ostavlja ugalj djeci koja nisu bila dobra.

• Narandža ili klementina, u spomen na zlato svetog Nikole.
• Orasi i lješnjaci, kao u klompama iz XIX stoljeća.
• Čokoladni novčići, koji dolaze iz holandskih cipela.
• Čokoladno slovo s inicijalom djeteta.
• Mala igračka, olovka, knjiga džepnog formata.
• Poruka koju je vlastitom rukom napisao Djed Mraz.

Ova posljednja stavka specijalitet je naše kuće. Djeca koja su pisala Djedu Mrazu znaju da se odgovor može sakriti na dnu čarape jednako kao i u poštanskom sandučetu.

Gdje okačiti čarapu ako nemate kamin?

U početku su djeca jednostavno uzimala jednu od svojih svakodnevnih čarapa. Zatim su došle čarape napravljene posebno za praznik, veće i ukrašene. Danas ih mnoge porodice same šiju i na njih vezu ime svakog ukućanina, kako Djed Mraz ne bi pogriješio primaoca.

Kamin više nije obavezan. Čarape se mogu vidjeti okačene na stranicu kreveta, na kvaku, na nisku granu jelke ili na ogradu stepeništa. Tradicija kaže samo da moraju biti prazne, na vidljivom mjestu i spremne prije nego što djeca zaspu. Knjižica iz 1821. godine već je spominjala krevete jednako kao i čarape.

U Francuskoj oni koji više vole cipelu imaju svu historiju na svojoj strani: ona je nekoliko stoljeća starija od čarape. Ništa ne sprečava da se uradi oboje, cipela za dan svetog Nikole 6. decembra i čarapa za 24. Da vam vrijeme između ta dva datuma brže prođe, naš adventski kalendar otvara po jedan prozorčić svaki dan.