Odakle dolazi božićna čarapa? Od cipele svetog Nikole do čarape obješene na kamin

Zašto za Božić vješamo čarape?

Ne postoji nijedan dokument koji kaže: „toga je dana netko objesio prvu čarapu“. Ono što imamo jest legenda, ona o svetom Nikoli, biskupu Mire u 4. stoljeću. Osiromašeni otac ne može dati miraz svojim trima kćerima i sprema se prepustiti ih strašnoj sudbini. Nikola mu želi pomoći, a da ga ne ponizi, pa noću prolazi pokraj kuće i baca vreću zlata kroz otvoreni prozor.

Inačice se razlikuju u jednoj pojedinosti koja je za nas vrlo važna. U jednoj se zlato jednostavno otkotrlja po podu. U drugoj, koju prenosi zoolog Desmond Morris u knjizi Christmas Watching (1992.), ono upada u čarapu koja se sušila pokraj vatre. Upravo je ta inačica postala uzor: tajni dar, ostavljen noću, u odjevnom predmetu pokraj ognjišta.

Neki pripovjedači vreće zamjenjuju trima zlatnim kuglama. Te su tri kugle postale jedan od simbola svetog Nikole, ali i znak zalagaonica, čiji je on zaštitnik. St. Nicholas Center, koji bilježi običaje povezane sa svecem, navodi da ih se često prikazuje narančama ili čak jabukama. Na to ćemo se vratiti na dnu čarape.

Za cijelu povijest biskupa, njegov Nicejski sabor 325. i njegove relikvije prenesene u Bari 1087., pročitajte Tko je bio sveti Nikola?. Ovdje pratimo samo predmet: cipelu, a zatim čarapu.

Prije čarape bila je cipela: lorenske klompe i nizozemske cipele

Stoljećima se u Europi ništa nije vješalo: cipele su se stavljale. To se činilo uoči 6. prosinca, na dan svetog Nikole, a ne za Božić. Fondation Napoléon u članku posvećenom medenjacima i čokoladi za svetog Nikolu opisuje prizor kakav se živio u 19. stoljeću: navečer su djeca stavljala klompe u podnožje kamina, a svetac je prolazio s magarcem natovarenim slatkišima.

Sadržaj je ovisio o kući. Isti članak spominje igračke u cipelama imućnih obitelji, a orahe, lješnjake ili medene kolače u drvenim cipelama ostalih. Navodi i belgijskog novaka smještenog u vojarni u Parizu koji je u noći svetog Nikole 1809. primio košaru slastica od svoje obitelji. U Loreni, čiji je sveti Nikola zaštitnik, blagdan 6. prosinca nikada nije nestao.

U Nizozemskoj je načelo isto, samo umjesto magarca dolazi konj. Prema St. Nicholas Centeru, djeca stavljaju cipelu pokraj prozora, vrata ili grijanja, s crtežom, popisom želja i mrkvom ili sijenom za Sinterklaasova konja. Ponekad i tanjurić vode. Ujutro pronalaze čokoladne kovanice, čokoladno slovo s početnim slovom svojeg imena, pepernoten i male darove.

Sve do 1940-ih nizozemska su djeca svoje darove pronalazila u cipelama ujutro 6. prosinca. Danas se glavna proslava održava navečer 5. prosinca, za obiteljskim stolom. Cipela pak ostaje pred vratima nekoliko večeri zaredom u studenome i početkom prosinca.

Francuska je cipelu sačuvala čak i u svojim pjesmama. U pjesmi „Petit Papa Noël“, koju je napisao Raymond Vincy na glazbu Henrija Martineta, a otpjevao Tino Rossi 1946., dijete moli Djeda Božićnjaka da ne zaboravi njegovu malu cipelu. Ta ploča drži rekord najprodavanijeg singla u Francuskoj.

Kako je čarapa stigla u New York?

Prijelaz s cipele na obješenu čarapu vidi se u njujorškim tekstovima s početka 19. stoljeća. Godine 1809. Washington Irving objavljuje svoju Povijest New Yorka, satiričnu kroniku nizozemske kolonije. U prvom izdanju piše da pod guvernerom Peterom Stuyvesantom dan svetog Nikole nikada nije prošao bez darova ni bez „vješanja čarape u kamin“. U revidiranim izdanjima koja slijede običaj postaje „pobožna ceremonija“ prvih doseljenika, a čarapa se ujutro uvijek nalazi „čudesno napunjena“.

Irving piše kao humorist i ništa ne dokazuje da su doseljenici u 17. stoljeću doista tako činili. No tekst je učvrstio tu sliku. Godinu dana kasnije, 6. prosinca 1810., John Pintard naručuje od gravera Alexandera Andersona grafiku za prvu večeru svetog Nikole Povijesnog društva New Yorka (New-York Historical Society). St. Nicholas Center opisuje je kao prvu američku sliku sveca: na njoj se vide dječji slatkiši u čarapama obješenima na kamin.

1. 1809Washington Irving spominje čarapu obješenu u kaminu za blagdan svetog Nikole.
2. 1810Grafika Alexandera Andersona prikazuje čarape pune slatkiša obješene na ognjište.
3. 1821Knjižica The Children’s Friend šalje Santeclausa „svakog Badnjaka“ do dječjih kreveta i čarapa.
4. 1823Pjesma „A Visit from St. Nicholas“ počinje čarapama „pažljivo“ obješenima na kamin.

Knjižica iz 1821., koju je u New Yorku objavio William B. Gilley, dvostruko je važna. Prvo, posjet se više ne događa 6. prosinca, nego na Badnjak. Drugo, posjetitelj je u kućama vidio „krevete i čarape“, što pokazuje da čitatelj taj predmet već očekuje. Za neposlušnu djecu ista knjižica predviđa dugu crnu brezovu šibu, ostavljenu umjesto igračaka.

Dvije godine kasnije, 23. prosinca 1823., Troy Sentinel bez potpisa objavljuje pjesmu koja će 1837. biti pripisana Clementu Clarkeu Mooreu, a on će je 1844. preuzeti kao svoju u zbirci Poems. Njezin treći stih zauvijek uvodi čarapu: „The stockings were hung by the chimney with care“. Dalje u pjesmi posjetitelj bez riječi prione poslu i napuni sve čarape prije nego što se vrati kroz dimnjak. O toj posljednjoj gesti pročitajte Zašto Djed Božićnjak silazi kroz dimnjak?.

Otkad se čarapa vješa u Engleskoj i drugdje?

U Velikoj Britaniji tradicionalni se lik zove Father Christmas. Dugo je on više utjelovljivao blagdan i gozbe nego što je donosio darove. Kongresna knjižnica, u članku na svojem blogu Folklife Today koji je 2018. napisao Stephen Winick, smješta dolazak američke mitologije, sa saonicama i letećim sobovima, u 1860-e.

Dva se lika stapaju 1870-ih. Isti članak citira Oxford Dictionary of English Folklore: 1883. jedan francuski posjetitelj u Engleskoj piše, kao o nečemu što svi znaju, da Father Christmas silazi kroz dimnjake i stavlja igračke i bombone u čarape.

Italija ima svoju čarapu, koja nema nikakve veze s Božićem. Befana, starica na metli, prolazi u noći s 5. na 6. siječnja, uoči Bogojavljenja, i puni slatkišima čarape dobre djece. Ostala dobivaju ugljen. Predstavljamo je zajedno s drugim donositeljima darova u članku Tko donosi božićne darove diljem svijeta?.

Što se stavlja u božićnu čarapu?

Anglosaksonci za to imaju posebnu riječ: stocking stuffers, odnosno stocking fillers u Ujedinjenom Kraljevstvu. Označava male darove koji stanu u čarapu, za razliku od paketa ispod bora. U nekim se obiteljima čarapa otvara prva, odmah nakon buđenja, prije nego što odrasli ustanu. U drugima je ona glavni dio dječjeg Božića.

Zašto naranča na dnu čarape?

Naranča izravno upućuje na legendu. St. Nicholas Center objašnjava da se zlato koje je darovao Nikola često prikazuje zlatnim kuglama, a one se same simboliziraju narančama ili jabukama. Naranča ugurana na samo dno čarape tako podsjeća na svečev dar.

A ugljen?

Prijetnja ugljenom pripada istoj obitelji kao i brezova šiba iz knjižice iz 1821. Prema zapadnoj tradiciji, dijete koje se tijekom godine loše ponašalo dobiva samo komad ugljena. U Nizozemskoj se nekoć govorilo o krumpiru ili vrećici soli. Talijanska Befana pak ostavlja ugljen djeci koja nisu bila dobra.

• Naranča ili mandarina, u spomen na zlato svetog Nikole.
• Orasi i lješnjaci, kao u drvenim cipelama iz 19. stoljeća.
• Čokoladne kovanice, koje potječu iz nizozemskih cipela.
• Čokoladno slovo s djetetovim inicijalom.
• Mala igračka, olovka, džepna knjiga.
• Poruka koju je napisao Djed Božićnjak vlastitom rukom.

Ova posljednja točka specijalitet je naše kuće. Djeca koja su pisala Djedu Božićnjaku znaju da se odgovor može skrivati na dnu čarape jednako kao i u poštanskom sandučiću.

Gdje objesiti čarapu kad nemate kamin?

Isprva su djeca jednostavno uzimala jednu od svojih svakodnevnih čarapa. Zatim su došle čarape izrađene posebno za blagdan, veće i ukrašene. Danas ih mnoge obitelji same šiju i na njih vezu ime svakog člana, kako Djed Božićnjak ne bi pogriješio primatelja.

Kamin više nije obvezan. Čarape se vješaju na okvir kreveta, na kvaku vrata, na nisku granu bora ili na rukohvat stubišta. Tradicija kaže samo da moraju biti prazne, na vidljivom mjestu i spremne prije nego što djeca zaspu. Knjižica iz 1821. već je spominjala krevete jednako kao i čarape.

U Francuskoj oni koji više vole cipelu imaju cijelu povijest na svojoj strani: cipela je nekoliko stoljeća starija od čarape. Ništa ne priječi da učinite oboje, cipelu za svetog Nikolu 6. prosinca i čarapu za 24. Da vam vrijeme između tih datuma brže prođe, naš adventski kalendar otvara po jedan prozorčić svaki dan.