Kako je nastao Božić? Od rimskog kalendara iz 336. do alzaškog bora

Kada se Božić slavio prvi put?

Prvi kršćani nisu slavili Isusovo rođenje. Njihov veliki blagdan bio je Uskrs. Evanđelja ne navode nikakav datum rođenja, a gotovo tri stoljeća čini se da nitko nije slavio Kristov rođendan na određeni dan.

Prvo datirano svjedočanstvo nalazi se u Kronografu iz 354., ilustriranoj zbirci čiji kaligraf, Furius Dionysius Filocalus, potpisuje posvetu. Jedan njezin dio navodi datume spomena mučenika. Sam prvi redak bilježi Kristovo rođenje 25. prosinca. Povjesničari liturgije općenito se slažu da taj dio potječe iz 336. godine, iz Rima.

Ista zbirka sadrži i poganski građanski kalendar. Pod datumom 25. prosinca u njemu piše „N·INVICTI·CM·XXX“: rođenje Nepobjedivoga, s igrama i trideset utrka kola. To je najstariji književni spomen blagdana Nepobjedivog Sunca. Oba se blagdana dakle nalaze jedan uz drugi u istom rukopisu.

Zašto je Božić 25. prosinca?

Prije 25. prosinca kružili su i drugi datumi. Oko 200. godine Klement Aleksandrijski navodi da neki rođenje smještaju na 25. dan egipatskog mjeseca pahona, odnosno 20. svibnja, a drugi na 24. ili 25. farmutija, odnosno 20. ili 21. travnja. On ne spominje 25. prosinca. Povjesničar Andrew McGowan u članku za Biblical Archaeology Society podsjeća na ta kolebanja.

Jedno staro objašnjenje polazi od izračuna. Otprilike u isto vrijeme Tertulijan navodi da je 14. nisana, tradicionalni dan raspeća, odgovarao 25. ožujka rimskog sunčevog kalendara. Prema jednom vjerovanju, Isus je začet i umro istoga dana u godini. Dan 25. ožujka postao je blagdan Navještenja, a devet mjeseci kasnije stiže se do 25. prosinca.

Na Istoku je isprva prihvaćen 6. siječnja. U 4. stoljeću oba datuma postoje usporedo: 25. prosinca na Zapadu, 6. siječnja na Istoku. Dan 6. siječnja poslije je postao Bogojavljenje, koje slavi dolazak mudraca u Betlehem. Armenska crkva i danas slavi Božić 6. siječnja.

Nijedno od tih objašnjenja nije dokazano tekstom koji bi govorio: „odabrali smo 25. prosinca zato što“. Povjesničari odvaguju tragove. Zato i danas postoje dvije teorije, ona o izračunu i ona o preuzimanju poganskih blagdana.

Je li Božić poganski blagdan? Saturnalije i Nepobjedivo Sunce

Saturnalije su u rimskom kalendaru počinjale 17. prosinca. Blagdan se s vremenom produljio na sedam dana, do 23. prosinca. Darovi su se razmjenjivali na dan Sigilarija, 19. prosinca: svijeće, male figurice od voska ili pečene gline, šaljivi darovi. Robovi su bili pozvani na gozbu, svi su nosili pileus, filcanu kapu oslobođenika, a pozdravljalo se s „Io Saturnalia“.

Drugi je blagdan još bliži. Godine 274. car Aurelijan uvodi kult Nepobjedivog Sunca, Sol Invictus, čije se rođenje slavi 25. prosinca. Kronograf iz 354. to bilježi, kao što smo vidjeli. Zamisao da su kršćani Božić smjestili na taj datum kako bi ga zamijenili privlačna je.

Andrew McGowan ističe njezine slabosti: nijedan kršćanski autor iz prvih stoljeća ne govori o takvom preuzimanju, a datum 25. prosinca pojavljuje se prije razdoblja u kojem Crkva otvoreno prihvaća poganske običaje. Kad je riječ o Saturnalijama, većina stručnjaka govori o utjecaju, a ne o podrijetlu. Darovi od 19. prosinca nalikuju našima, a „kralj slavlja“ izabran tijekom Saturnalija podsjeća na gospodara nereda iz srednjovjekovnih Božića.

Kako je Božić izgledao u srednjem vijeku?

U srednjem vijeku Božić postaje politički datum. Karlo Veliki okrunjen je za cara na Božić 800. godine. Vilim Osvajač dao se okruniti za engleskog kralja na Božić 1066. Odabrati taj dan značilo je staviti svoju vladavinu pod znak Kristova rođenja.

Blagdan se razvlači. Oko 12. stoljeća veselja se protežu na dvanaest dana, od 25. prosinca do 5. siječnja. Pretjerivanja su dio toga: igre na novac, pijanstvo, zamjene uloga, ponekad i „gospodar nereda“ zadužen da predsjeda kaosom. Upravo će taj dio blagdana poslije napasti puritanci.

U to vrijeme nastaju i jaslice. Na Božić 1223. Franjo Asiški prikazuje Kristovo rođenje sa živim ljudima u jednoj špilji kraj Greccia, u središnjoj Italiji. Sveti Bonaventura to opisuje oko 1260. u svojem Životu svetog Franje. Magarac i vol, kojih nema ni u jednom evanđelju, potječu iz mnogo starije predaje: Origen Aleksandrijski prvi je kršćanski autor koji ih smješta u štalicu.

U Provansi će se jaslice kasnije napuniti santonima, ručno oslikanim figuricama. Francuske tradicije tog razdoblja, od jaslica do trinaest deserata, predstavljene su na našoj stranici Božićne tradicije.

Je li istina da je Božić bio zabranjen?

Da, barem dvaput, i to od strane kršćana. Puritanci nemaju povjerenja u blagdan povezan s pretjerivanjima dvanaest dana. Godine 1647. puritanska vlast zabranjuje Božić u Engleskoj. Izbijaju neredi u obranu blagdana, a bogoslužja se tijekom cijele zabrane i dalje održavaju napola skriveno.

S druge strane Atlantika isto čini kolonija Massachusetts Bay. Njezina skupština 11. svibnja 1659. izglasava zakon koji novčanom kaznom od pet šilinga kažnjava svakoga tko obilježava „dan poput Božića“, bilo nerađenjem, gozbom ili na bilo koji drugi način. Zakon je ukinut 1681., pod pritiskom Londona. Još 1687. pastor Increase Mather naziva Božić „profanim i praznovjernim“ običajem.

1. 1647Puritanski parlament zabranjuje Božić u Engleskoj.
2. 1659Massachusetts propisuje kaznu od pet šilinga za svakoga tko slavi Božić.
3. 1681Zakon Massachusettsa je ukinut.
4. 1856Massachusetts proglašava Božić zakonskim praznikom.
5. 1870Božić 28. lipnja postaje savezni praznik u Sjedinjenim Državama.

Ukidanje zakona ne mijenja navike odmah. U Bostonu mnogi i dalje 25. prosinca idu na posao i u školu. Trebalo je čekati 1856. da Massachusetts Božić proglasi praznikom, a 28. lipnja 1870. da on to postane u cijelim Sjedinjenim Državama. U međuvremenu je u New Yorku jedna pjesma iz 1823. već smjestila Djeda Božićnjaka u noć 24. prosinca, kao što pripovijedamo u članku Istinita priča o Djedu Božićnjaku.

Odakle potječe božićni bor?

Bor ima nekoliko predaka. U srednjem vijeku „misteriji“ koji su se 24. prosinca, na blagdan Adama i Eve, izvodili pred crkvama koristili su rajsko stablo okićeno jabukama, zabranjenim voćem, i bijelim hostijama. U Livoniji bratovština Crnoglavaca postavlja stabla u svojim kućama u Revalu, današnjem Tallinnu, i Rigi 1441., 1442., 1510. i 1514., a zatim pleše oko njih na trgu ispred gradske vijećnice.

Alzas pruža najstarije tragove božićnog bora u današnjem smislu. Prema Gradu Parizu, prvi pisani trag bora kao „božićnog drvca“ nalazi se u računskoj knjizi Sélestata iz 1521. Zapis se odnosi na šumare, zadužene da prije blagdana čuvaju borove u općinskoj šumi. U Turckheimu je zaglavni kamen isklesan na jednoj privatnoj kući, datiran 1576., najstariji datirani prikaz božićnog drvca.

Godine 1605. jedan strasburški izvor opisuje borove koje stanovnici za Božić postavljaju u svojim domovima. Na njih se vješaju ruže izrezane od papira u boji, jabuke, ravne oblatne, pozlaćeni bomboni i figurice od šećera. Jabuke će dugo ostati glavni ukras. Prema Gradu Parizu, suša u Vogezima 1858. potaknula je jednog puhača stakla iz Goetzenbrucka, u Moselli, da izradi crvene staklene kugle kako bi ih zamijenile.

Francuski dvor drvce upoznaje kasnije. Marija Leszczyńska, supruga Luja XV., daje ga postaviti u Versaillesu 1738. Vojvotkinja od Orléansa, Helena od Mecklenburg-Schwerina, njemačkog podrijetla, navodno ga je 1837. uvela na dvor Luja Filipa.

Kako je Božić postao obiteljski blagdan kakav poznajemo?

Božić usmjeren na djecu, dom i darove oblikuje se u 19. stoljeću, ponajprije u Engleskoj i Sjedinjenim Državama. Kraljica Charlotte, supruga Georgea III. rođena u Njemačkoj, postavlja drvce za dječju zabavu već 1800. No tek ga par koji čine kraljica Viktorija i princ Albert pretvara u modu.

Godine 1848. The Illustrated London News potanko opisuje borove u dvorcu Windsor i objavljuje gravuru kraljevske obitelji okupljene oko drvca. Za Božić 1850. američki časopis Godey’s Lady’s Book preuzima istu gravuru, ali briše kraljičin dijadem i Albertove brkove: kraljevska obitelj postaje obična američka obitelj okupljena oko svojeg bora.

U međuvremenu, 19. prosinca 1843., Charles Dickens objavljuje Božićnu pjesmu. Prva naklada od 6000 primjeraka rasprodana je prije Božića, a odmah slijedi druga od 2000. Dickens, koji je sam snosio troškove tiska, od nje nema gotovo nikakve zarade. Knjiga pridonosi oživljavanju božićnog „duha“ i njegovih veselja.

Nedostajao je još samo noćni posjetitelj. On se upravo rađao u New Yorku, između knjižice iz 1821. i gravura Thomasa Nasta. Da biste upoznali njegova pisma, sobove i današnju turneju, možete pisati Djedu Božićnjaku ili pratiti njegov put 24. navečer na stranici Santa Tracker.