Božić u Japanu: Santa-san, pohana piletina, torta s jagodama i večer za zaljubljene

Slavi li Japan Božić?

Da, ali na svoj način. Prema japanskoj Agenciji za kulturna pitanja, zemlja je krajem 2021. imala oko 1,9 milijuna kršćana, odnosno 1,1 % stanovništva. Božić, クリスマス (*kurisumasu*), tamo stoga nema gotovo ništa vjersko: to je sezonski blagdan izloga i svjetala, bez slobodnog dana. Pravo zimsko obiteljsko okupljanje je Nova godina, お正月 (*o-shōgatsu*), koja obično traje do 4. siječnja.

Kršćanstvo je stiglo rano, a zatim je iz zemlje bilo izbrisano više od dva stoljeća. Isusovac Franjo Ksaverski iskrcao se 1549. u današnjoj prefekturi Kagoshima. Godine 1552. njegov suputnik Cosme de Torres okupio je japanske vjernike u pokrajini Suō, današnjem Yamaguchiju, na božićnu misu koja se smatra prvom u zemlji. Godine 1587. edikt Toyotomija Hideyoshija zabranio je misije. Nakon pobune u Shimabari 1638. šogunat Edo zabranio je kršćanstvo na više od dva stoljeća; samo su ga neki „skriveni kršćani“ potajno ispovijedali oko Nagasakija i na otocima Amakusa.

Djed Božićnjak, pak, stigao je mimo Crkve. Japanci ga zovu サンタクロース (*Santa Kurōsu*), a prisnije サンタさん (*Santa-san*), s nastavkom iz pristojnosti koji od njega čini obiteljskog znanca. Drugi načini na koje se zove Djed Božićnjak skupljeni su u našem članku o njegovim imenima diljem svijeta.

Kako je Božić stigao u Japan?

Božić se vraća s otvaranjem zemlje u razdoblju Meiji, i to najprije preko trgovina. Prema časopisu Zoom Japon, trgovina uvoznom hranom 明治屋 (Meidi-ya) postavila je prve božićne ukrase 1900., nakon što se preselila iz Yokohame u Ginzu, otmjenu tokijsku četvrt. Fotografija iz razdoblja Taishō prikazuje njezino pročelje s natpisom „MERRY XMAS“ i reklamom koja kao da prikazuje Djeda Božićnjaka. Njezin osnivač, Isono Hakaru, studirao je u Engleskoj i želio je ponovno stvoriti ono što je ondje vidio. Pjesnik Masaoka Shiki, 正岡子規, već je 1892., s 25 godina, napisao haiku o Božiću. U razdoblju Taishō časopisi za dječake i djevojčice pune svoje prosinačke brojeve božićnim pričama i ilustracijama, a 1925. izlaze prve japanske božićne markice, darovane donatorima kampanje protiv tuberkuloze.

Slučajnost u kalendaru potom učvršćuje datum. Car Taishō umro je 25. prosinca 1926., a zakon o praznicima uveo je na taj datum dan sjećanja. Dvadeset godina 25. prosinca stoga je u Japanu bio neradan, iz razloga koji nema nikakve veze s Božićem. Godine 1928. dnevnik Asahi Shimbun mogao je napisati da je Božić postao godišnji događaj i da djeca obožavaju Djeda Božićnjaka. U prosincu 1931. Miyako Shimbun najavio je da će Božić stići u više od 7400 kafića.

Godine 1948. dan cara Taishōa ukinut je, a 25. ponovno postaje običan radni dan. I drugi je put zamalo postao praznik: od 1989. do 2018. rođendan cara Akihita, državni praznik, padao je 23. prosinca i mnogim je obiteljima davao slobodan dan neposredno prije Božića. Od 2020. rođendan cara Naruhita slavi se 23. veljače.

1. 1549Franjo Ksaverski iskrcava se u današnjoj prefekturi Kagoshima.
2. 1552Prva poznata božićna misa, u pokrajini Suō.
3. 1638Kršćanstvo je zabranjeno na više od dva stoljeća.
4. 1900Meidi-ya postavlja prve božićne ukrase u Ginzi.
5. 1926Car Taishō umire 25. prosinca, koji postaje praznik.
6. 1948Dan 25. prosinca ponovno postaje običan dan.
7. 1974Prva božićna kampanja KFC-a Japan.

Zašto Japanci za Božić jedu KFC?

Sve počinje jednom reklamnom kampanjom. Godine 1974. Kentucky Fried Chicken, koji je u Japan stigao nekoliko godina ranije, pokreće svoju prvu božićnu akciju pod sloganom „Kentucky for Christmas“, クリスマスにはケンタッキー (*Kurisumasu ni wa Kentakkī*). Ponuda spaja kantu pohane piletine i bocu vina, za proslavu među odraslima. Prema priči same tvrtke, ideja je navodno potekla od zaposlenika koji je u jednom tokijskom restoranu čuo stranog gosta kako se žali da u Japanu ne može naći puricu.

Oklada je uspjela iznad svih očekivanja. Danas je 24. prosinca najprometniji dan u godini za KFC Japan, s prometom otprilike deset puta većim od prosječnog dana. Prednarudžbe se otvaraju već krajem listopada, a japanski turistički ured navodi da kupci rezerviraju tjednima unaprijed i zatim satima čekaju u redu da preuzmu narudžbu. Prema Fortuneu, KFC Japan je 2018. između 21. i 25. prosinca ostvario oko 68 milijuna dolara prodaje, gotovo 10 % godišnjeg prometa.

Blagdanski meni mijenja se svake godine, s prilozima, ukrašenom kutijom i suvenirskim tanjurom. Pred restoranima su kipovi pukovnika Sandersa, osnivača lanca, u prirodnoj veličini za sezonu odjeveni kao Djed Božićnjak. Časopis Zoom Japon smatra da je taj običaj slavljenja Božića uz pohanu piletinu vjerojatno jedinstven na svijetu, a zapadnjačke posjetitelje i dalje zabavlja.

Što je japanska božićna torta?

Japanska božićna torta, クリスマスケーキ (*kurisumasu kēki*), nije ni panj ni puding. To je vrlo lagan biskvit, nadjeven i prekriven šlagom, ukrašen cijelim jagodama, često s malim šećernim Djedom Božićnjakom ili čokoladnom pločicom. Crvena i bijela, u bojama japanske zastave, naručuje se unaprijed i u prosincu se prodaje u svim pekarnicama.

Njezina povijest prolazi kroz kuću 不二家 (Fujiya), lanac slastičarnica prisutan u cijeloj zemlji. Prema japanskom nacionalnom turističkom uredu, Fujiyin slogan iz 1922., „Jedimo tortu za Božić!“, pomogao je učvrstiti tradiciju. Torta kakvu poznajemo raširila se ponajprije nakon rata: prema Zoom Japonu, Fujiya je njezin prototip stvorila početkom 1950-ih, za vrijeme baby booma, kad su šlag i jagode postali znakovi ponovno stečenog blagostanja.

Torta je čak iznjedrila izraz. U 1980-ima „božićnom tortom“ nazivale su se neudane žene starije od 25 godina, poput onih torti koje, neprodane nakon 25., brzo gube vrijednost. Prema Zoom Japonu, izraz je postao rijedak jer se mnoge Japanke udaju kasnije ili nikako, a biti neudana nakon 25. više nije stigma. Ako želite s djecom napraviti svečanu tortu, pogledajte naše recepte.

Zašto je Badnja večer u Japanu blagdan zaljubljenih?

U Japanu 24. prosinca više nalikuje Valentinovu nego obiteljskoj večeri. Parovi rezerviraju stol u restoranu, šeću pod blagdanskom rasvjetom, obilaze božićne sajmove u njemačkom stilu i razmjenjuju darove. Te večeri prati jedna pjesma: クリスマス・イブ („Christmas Eve“) koju izvodi 山下達郎 (Tatsuro Yamashita), objavljena na njegovu albumu *Melodies* 1983.

Pjesma je postala slavna zahvaljujući reklamama željezničke tvrtke JR Central za njezin „Xmas Express“. Na vrh ljestvica prodaje stigla je 1990., prodana je u gotovo dva milijuna primjeraka i već više od trideset pet godina svake se božićne sezone vraća na listu sto najprodavanijih. Obitelj na Badnju večer ipak nije nestala: anketa robne kuće Printemps Ginza iz 2009. pokazala je da je 53 % samaca 24. prosinca provodilo s obitelji, a 47 % na spoju.

Blagdanska rasvjeta dio je ugođaja. Najdirljivija je vjerojatno Luminarie u Kobeu, 神戸ルミナリエ, nastala u prosincu 1995. u spomen na žrtve velikog potresa Hanshin-Awaji iz siječnja iste godine. Na Hokkaidōu festival Yukitoro u Jōzankei Onsenu s oko 2000 svijeća osvjetljava okolicu svetišta Jōzankei.

Kako Djed Božićnjak donosi darove u Japanu?

Malo japanskih kuća ima dimnjak. Prema običaju, darovi stoga stižu u noći s 24. na 25. i ujutro se nađu pokraj djetetova jastuka, 枕元 (*makuramoto*). Japanski turistički ured navodi da mnoga djeca zamišljaju kako se Djed Božićnjak pojavljuje kao čarolijom, a da ne prolazi kroz dimnjak. Isti ured podsjeća da se većina zimskih darova ipak razmjenjuje za Novu godinu, kad se obitelji okupljaju.

Škole su tada već na zimskim praznicima, a zemlja se okreće prema Novoj godini. Usput si Japan priušti još jedan glazbeni ritual: Beethovenovu Devetu simfoniju, 第九 (*daiku*), koja se krajem godine izvodi posvuda. U Osaki je zbor od 10 000 ljudi pjeva na njemačkom. Ako vaše dijete želi poslati svoj popis Santa-sanu prije 24., naša stranica za pismo otvorena je cijele godine.