Historija pisama Djedu Mrazu: od kamina do Sekretarijata u Libourneu

Kako se pismo Djedu Mrazu slalo prije pošte?

Kroz kamin. Historičarka američke poštanske službe (USPS) to sažima ovako: jedan od prvih načina slanja pisma bio je staviti ga u ognjište, jer se vjerovalo da dim nosi želje sve do Sjevernog pola. Pismo se spaljivalo ili zaglavljivalo u dimnjaku kako bi ga posjetilac pronašao u prolazu. Časopis Mental Floss navodi da su u Škotskoj neka djeca gurala glavu u kamin i izvikivala svoje želje prema nebu.

Logika je jednostavna: ako Djed Mraz ulazi kroz kamin, tu treba ostaviti poštu. Odakle dolaze ta ulazna vrata pričamo u članku Zašto Djed Mraz dolazi kroz dimnjak?. Pismo male djece Howard iz Dublina, potpisano „A or H Howard“, pronađeno je tačno tamo gdje su ga autori ostavili: u dimnjaku spavaće sobe, da ga Djed Mraz vidi. Popis stanovništva iz 1911. godine bilježi troje djece na toj adresi, među njima desetogodišnju Hannah i sedmogodišnjeg Freda.

Na prelazu stoljeća kamin počinje gubiti bitku. U decembru 1901. godine Chicago Daily Tribune primjećuje da djeca svoja pisma sada povjeravaju pošti. Neka pišu vrlo precizne adrese: „Mr. Santa Claus, Frost Mansion, In the Land of Snow, North Pole“, to jest „Dvorac od inja, u zemlji snijega, Sjeverni pol“.

Ko je pisao prve odgovore Djeda Mraza?

Roditelji, mnogo prije poštara. U Cambridgeu, u Massachusettsu, Fanny Appleton Longfellow, supruga pjesnika Henryja Wadswortha Longfellowa, nekoliko godina održava prepisku između svoje djece i Santa Clausa. Arhiv kuće, koji čuva National Park Service, sadrži pisma koja su „SANTI CLAUSU“ uputili njeni sinovi Charles i Ernest, kao i odgovore upućene Charlesu, Ernestu i Alice. Rukopis tih odgovora veoma liči na Fannyn.

Ernestovo pismo, napisano početkom 1850-ih, kad je imao između šest i deset godina, traži vojničku kapu, fišeklijski pojas ukrašen srebrnim orlom, kutiju stolarskog alata i „SPIE GLRS“, dalekozor nesigurnog pravopisa. Svaki poklon nacrtan je pored riječi, uz porodičnu kuću u ulici Brattle Street i male saonice u uglu stranice.

Odgovori „Sante“ hvale djecu za dobra djela i blago ih opominju zbog loših navika. Na Badnje veče 1851. godine Charley dobija prijekor jer nije dovoljno dobar prema svom mlađem bratu.

U Engleskoj najpoznatiji primjer dolazi iz Oxforda. Od 1920. do 1943. godine J. R. R. Tolkien svake godine, uoči Božića, piše svojoj djeci pismo od Father Christmasa. Sve počinje jer je njegov najstariji sin John, star tri godine, pitao ko je Djed Mraz i gdje živi. Prema Univerzitetu u Oxfordu, neka pisma stizala su preko poštara, kojeg je Tolkien uključio u tajnu, a druga su se pojavljivala pored ognjišta, s markama sa Sjevernog pola čija je cijena bila „2 poljupca“.

Kako su novine podstakle djecu da pišu?

Naslovnica Harper’s Weeklyja od 30. decembra 1871. godine prikazuje Djeda Mraza kako sjedi za svojim stolom, zadubljen u poštu. Crtež je djelo Thomasa Nasta, koji je tog lika za ovaj časopis crtao od 1863. godine. Djed Mraz na njemu razvrstava pisma u dvije gomile: gomilu dobre djece i gomilu nestašne. Mental Floss primjećuje da se izvještaji o pismima Djedu Mrazu u poštanskim uredima množe godinu nakon objave crteža.

Lokalna štampa preuzima štafetu. Godine 1901. Monroe City Democrat, u Missouriju, obećava „dvije nagrade“ za najljepše pismo Djedu Mrazu. Godine 1922. Daily Ardmoreite, u Oklahomi, nagrađuje tri najbolja. Pobjednička pisma štampaju se u novinama, često s djetetovom adresom, praksa od koje bi danas zadrhtali.

Novine dobijaju i pisma u kojima se ne traže igračke. Godine 1897. osmogodišnja Virginia O’Hanlon piše njujorškom listu Sun da sazna postoji li Djed Mraz, jer joj je otac rekao: „Ako piše u Sunu, onda je istina.“ Uvodničar Francis P. Church joj odgovara. Njeno pismo i dalje čuva njena porodica. O tom odgovoru i o tome šta može naučiti roditelje pričamo u članku Kako djetetu reći istinu o Djedu Mrazu.

Otkad američka pošta odgovara umjesto Djeda Mraza?

U početku uopće ne odgovara. Pravilnik pisma s „izmišljenom“ adresom svrstava u neisporučiva. Ona se vraćaju pošiljaocu ako je moguće, a inače šalju u Dead Letter Office u Washingtonu, službu za mrtva pisma, koja ih otvara, pokušava pronaći dijete i zatim ih uništava. Otvaranje tuđe pošte je krivično djelo, čak i za poštara.

Neki službenici ne slušaju. Sredinom 1890-ih službenici Dead Letter Officea dopuštaju jednom „bogatom starcu“ da godišnje odnese dvadesetak ili tridesetak pisama kako bi ispunio dječije želje. Godine 1894. Harris Eames, upravnik pošte u West Havenu, u Connecticutu, otvara pismo sedmogodišnje djevojčice Fannie upućeno „Sandy Clousu“. Poznaje porodicu, obavještava gradske trgovce i, dva dana kasnije, na Badnji dan, pred vratima čeka gomila poklona.

1. 1907Ministar pošta George von L. Meyer 13. decembra dopušta da se pisma Djedu Mrazu predaju dobrotvornim organizacijama.
2. 1908Dozvola povučena: u New Yorku se broj pisama povećao više od trinaest puta, a udruženja nemaju vremena provjeriti zahtjeve.
3. 1911Ministar Frank H. Hitchcock 1. novembra ponovo uvodi dozvolu.
4. 1912Hitchcock obnavlja dozvolu. USPS od te godine računa početak svog programa Letters to Santa i 2012. godine slavi njegovu stogodišnjicu.
5. 1913Pravilo ulazi u poštanski pravilnik, gdje se i danas nalazi.

Početkom 1950-ih udruženja svoju akciju prikupljanja poklona nazivaju „Operation Santa Claus“. Ime se veže za program poštanskog ureda u New Yorku, gdje građani dolaze u zgradu James A. Farley Building, na 8. aveniji, da „udome“ jedno pismo. Sam grad dobija više od pola miliona pisama po sezoni.

Pravila postaju stroža kako bi se zaštitila djeca. Godine 2006. USPS uvodi nacionalna uputstva i od onih koji udomljavaju pisma traži ličnu ispravu. Od 2009. godine djetetova adresa je skrivena i zamijenjena brojem: darodavac donosi paket u poštanski ured, koji ga šalje, a da darodavac nikad ne vidi adresu. Godine 2017. prvi pokušaj omogućava Njujorčanima da pisma udome putem interneta. Godine 2020. digitalno udomljavanje otvara se za cijelu zemlju: više od milion posjetilaca i više od 21.000 poslanih paketa.

Kako je La Poste počela odgovarati djeci?

U Francuskoj je problem isti, a zakon još stroži. Pismo bez poznatog primaoca odlazi u Centralno skladište neisporučive pošte, pri Glavnoj pošti u Parizu, u ulici Rue du Louvre 52. Ta služba, uređena kraljevskom uredbom iz 1771. godine, jedina smije narušiti tajnost prepiske kako bi pronašla primaoca. Kako Djed Mraz nema adresu, dječija pisma tamo se uništavaju.

U januaru 1958. godine informativni bilten francuske pošte (PTT) prvi put piše o „obimnoj pošti Djeda Mraza“. Pisma stižu iz cijele Francuske, ali i iz Sjeverne Afrike, Gvineje i Madagaskara, a na sjeveru zemlje na koverti Djeda Mraza često zamjenjuje sveti Nikola. U decembru 1959. godine isti časopis iznosi brojku: oko 4.000 pisama godišnje stiže u skladište neisporučive pošte.

Upraviteljice pošta koje su odgovarale u tajnosti

U unutrašnjosti zemlje neke poštanske službenice stavljaju se izvan zakona. Odette Ménager, upraviteljica pošte u Nueil-sur-Layonu, u departmanu Maine-et-Loire, od 1948. do 1956. godine, odgovara djeci u ime Djeda Mraza „drhtavim rukopisom“, rukopisom vrlo starog gospodina, i šalje odgovore bez marke. Tajnu čuva do svoje smrti, 1977. godine.

U Veules-les-Rosesu, u departmanu Seine-Maritime, Magdeleine Homo radi isto početkom 1950-ih. Potpisuje se kao „Djed Mraz“, lijepi stare marke i dodaje „avionom“ da bi izgledalo vjerodostojnije. Njena poštarka, Juliette Leboucher, koja poznaje sve porodice, pomaže joj da savjete prilagodi svakom djetetu. Oko 1958. godine traži službenu dozvolu i dobija je, od centralne uprave i, kako se priča, od samog ministra. Nekoliko godina kasnije, zatrpana poslom, mora odustati.

Uprava preuzima ideju 1962. godine. Jacques Marette, ministar pošta (PTT) od aprila 1962. do aprila 1967. godine, organizuje „službu pošte Djeda Mraza“ na nacionalnom nivou. Prvu kartu za odgovor nacrtao je René Chagnard, zvani Chag: na njoj poštar s kapom predaje poštu Djedu Mrazu na vrhu dimnjaka. Tekst je napisala ministrova sestra, Françoise Dolto, tada još nepoznata široj javnosti. Kao dijete i ona je, s pet godina, pisala Djedu Mrazu i tražila malu poštarsku kutiju.

Te godine poslano je 2.000 karata. Godine 1963. služba prima 18.300 pisama, ali obradi samo oko 5.000: samo 28 % ima djetetovu adresu na poleđini, navika koju porodice još nisu stekle.

Zašto pisma Djedu Mrazu stižu u Libourne?

Zato što se služba za neisporučivu poštu tamo preselila. Pariškom skladištu nedostaje prostora, a vlada Georgesa Pompidoua želi decentralizovati javne službe. Gradonačelnik Libournea, Robert Boulin, 26. novembra 1965. godine predstavlja gradskom vijeću projekat da se skladište preseli u grad. Ono se 20. marta 1967. godine smješta usred vinograda, na lokalitetu Les Grandchamps, pod imenom Centar za istraživanje pošte.

Naredne godine su burne. Godine 1968. pošta nakon majskih štrajkova kasni šest mjeseci, služba je otkazana i 96.000 pisama ostaje bez odgovora. Rad se nastavlja 1969. godine. U januaru 1970. godine časopis Postes et Télécommunications prvi put je predstavlja pod imenom „Sekretarijat Djeda Mraza“. Prva sekretarica zaposlena za taj zadatak, Maryvonne Large, radi s 18 službenica. U decembru moraju držati ritam od „jednog odgovora u minuti“.

Godine 1972. služba zadužena za karte donosi svoja pravila. Tekst se mora mijenjati svake godine, a ipak ostati prepoznatljiv, jer mnoga djeca pišu četiri ili pet godina zaredom. Mora biti razumljiv već u vrtiću. Nikad ne smije tvrditi da Djed Mraz postoji, samo to dati naslutiti. I diskretno spominje koliko posla ima Djed Mraz, koji ne može nabaviti baš sve. Naftna kriza i štrajkovi 1974. godine ponovo ostavljaju 72.000 pisama bez odgovora.

Sekretarijat je i danas u Libourneu. Godine 2025. ponovo je otvoren 19. novembra sa 60 vilenjaka i gostujućim perom, piscem i režiserom Nicolasom Vanierom, nakon Michela Bussija i Olivije Ruiz prethodne godine. La Poste navodi da svake godine prati više od milion djece, postavlja posebna sandučad u više od 2.300 poštanskih ureda i odgovara i na engleskom. Dovoljno je na kovertu napisati „Père Noël“, a na poleđinu svoju adresu, prije 20. decembra. Možete pisati i preko naše stranice pismo Djedu Mrazu.

Koje zemlje odgovaraju na pisma Djedu Mrazu?

Slijedilo ih je više nacionalnih pošta. Tačne adrese i način na koji treba napisati kovertu opisani su u članku Gdje živi Djed Mraz?. Slijede važni datumi.

• Austrija, 1950: te godine otvara se poštanski ured Christkindl, kod Steyra. Odgovara na pisma upućena Djetetu Isusu i svake sezone šalje oko 1,5 miliona pošiljki sa svojom božićnom markom i žigom.
• Kanada, 1982: Canada Post počinje brojati pisma upućena Djedu Mrazu, poštanski broj H0H 0H0. Godine 2013. ukupan broj prelazi 21,8 miliona, s odgovorima na više od 30 jezika, uključujući Brailleovo pismo.
• Finska, 1985: glavni poštanski ured Djeda Mraza, na polarnom krugu kod Rovaniemija, od tada prima pisma, više od 15 miliona iz 198 zemalja, a danas oko pola miliona godišnje. Svaka pošiljka dobija žig polarnog kruga.
• Sjedinjene Države, 2020: udomljavanje pisama putem interneta otvara se za cijelu zemlju.

Princip se nije promijenio od Fanny Longfellow: jedna odrasla osoba pažljivo čita pismo i odvaja vrijeme da odgovori. Ako vaše dijete priprema svoje, stranica pismo Djedu Mrazu vodi ga korak po korak, a u članku Kako sačuvati čaroliju Božića naći ćete još ideja za ono što slijedi.